Najprije ću vam reći koju riječ o bojama moje kose. Prirodna sam brineta, ali najsretnija sam kad sam plavuša. U to su me uvjerile godine eksperimentiranja i prelazaka iz plave u smeđu i obratno. U međuvremenu bila sam i crvena, gotovo i crna. Promijenila sam desetke frizerskih, a trenutačno u gradu imam tri frizerke koje volim. Unatoč osobnom iskustvu i svemu što sam naučila o svojoj kosi, bojenju i njezi, redovno imam ispade i pokušaje kojima se uvjerim da je najbolje kad sama sebi bojim izrast.
Zašto kažem ispad? Zato što nakon svakog iznova zaključim da frizeri postoje s razlogom i da ja to s razlogom nisam.
Ovaj je tekst trebao biti mali savjetnik o bojenju izrasta kod kuće, no nakon što sam u ogledalu pogledala rezultat mog posljednjeg eksperimenta, dobit ćete tekst s upozorenjem kako da ne završite kao ja!
Da stvar bude gora, kadgod u našoj grupi netko traži savjet na ovu temu, prva skačem sa savjetom da se ide frizeru uvijek i zauvijek, tako da ne znam što mi je bilo ova posljednja tri puta. Pogotovo jer sam netko tko voli sjediti u frizerskom salonu i guštati u vremenu za sebe.
Bila sam nezadovoljna bojom korijena kakvu mi je posljednja frizerka napravila jer, osim što je papreno koštalo, ispralo se brzinom munje i na glavi sam začas imala roj sijedih.
Sada kad malo razmislim, naljutila me jer sam željela pramenove iz korijena na moj prirodni izrast što mi je najjednostavnije za održavati, a ona me savjetovala da obojim izrast u svijetli ton. Dala bih joj bila još jednu priliku, ali to je bila već treća propuštena i odlučila sam uzeti stvar u svoje ruke i biti pametnija. Usput, ne znam čini li se samo meni ili svaki novi frizer nakon što mu iz „novog“ klijenta postaneš „stalni“, više ne daje sve od sebe kao na početku?
Dakle, imamo kosu s puno plavih pramenova, ne iz korijena, prethodno blajhanu, zatim obojen korijen smećkastom nijansom, nakon toga korijen opet blajhan i platinasto obojen kako bi sve bilo plavo. Nakon mjesec dana, korijen crn (moj prirodan) s hrpom sijedih, a dužina žućkasta.
Izbor boje
Prvo sam se sva ponosna dala u izbor boje. Sva iskusna i bitna zaključila sam da drogerijski izbor pada na Keune. Od svih ponuđenih kojima nikad nisam bila zadovoljna, ova je jedina koja se upotrebljava u salonima. Izabrala sam neku ultra srebrno/biserno/pepeljasto-plavu. Na kutiji - san snova. I bila je san snova na mojoj glavi prvi put.
Prvi put kad sam se obojila, bila sam oduševljena! Prekrila sijede, ujednačila ton dužine, korijen ni malo narančast i žut (što mrzim). I tada sam samoj sebi rekla da neću dugo čekati da ponovim bojenje. Žao mi je što nemam fotografiju kako je dobro bilo prvi put. Tu se dogodila kobna greška br. 1! Idući puta kupila sam drugu nijansu, postupak ponovila i ispala izrazito bakrena na tjemenu. Ne moram ni govoriti o očaju koji me obuzeo. Nakon dva tjedna kupim prvu boju u nadi da će sve biti kako je i bilo i tada je izrast ispao jošbakreniji! Kobna greška br. 2.
Zašto se to dogodilo? Naime, kod prvog mi je bojenja izrast bio taman sa sijedim vlasima, a nakon što sam dobila bakreni ton, nisam trebala postupiti istom logikom, već odmah otići frizerki na toniranje ili blajhanje.
Početni mi se očaj malo smanjio, nakon par pranja situacija je nešto bolja. No, nakon bojanja prvo sam poslala poruku prijateljici frizerki (jednoj od tri omiljene) i pitala što da radim. Na njezino „Bolje nemoj sama!“ samo sam odgovorila s "Kada mogu doć'?“. Odbrojavam dane da me ona tonira i „ubije žutilo“. Prilažem vam foto dokaz katastrofe koju sam napravila.
Ovdje možete vidjeti prvi bakreni ton koji sam krenula popravljati, nadobudno misleći da će boja dati željeni platinasti ton. Kad ono…
Gdje sam pogriješila?
Prije svega, da bih postigla takav ton i na korijenu, trebalo je pomiješati nekoliko boja u određenim omjerima. Na YouTubeu čak imate videa sa Keune bojama u kojima je precizirano koliko se grama koje boje miješa da bi se postigla određena nijansa. Za moj ton trebalo bi mi četiri različite boje što bi značilo „skuplja pita od tepsije“, s time da je tu i rizik kako da izmjerim točnu gramažu i pogodim dobar hidrogen. Inače upotrebljavam 9 %, a sve mislim da sam i tu pogriješila.
Ipak, nije sve tako crno. I dok ja opet ne budem lijepa plavuša, donosim vam par korisnih savjeta za bojenje izrasta i prekrivanje sijedih kod kuće.
Tehnika bojenja izrasta
Sama tehnika bojenja izrasta nije mi problem jer su godine iskustva učinile svoje. Prvo sam vježbala na mami, zatim na sebi.
Krenite sprijeda pa u krug, odvajajte manje pramenove, prebacujte dok ne vidite i ne osjetite da ste sve prešli. Za prvi put neka vam pomogne netko s iskustvom. Nakon par pokušaja, dva ogledala bit će vam dovoljan pomagač. Korijen i izrast držite pod bojom duže, u prosjeku 30 do 40 minuta, a vrhove i dužinu desetak minuta. Ja obično s onim što ostane pređem ostatak kose i to tako da rukama, odnosno rukavicama sve „izmuljam“ i dobro raščešljam kosu.
Na kraju kosu ostavim da diše, ne pokupim ju kopčom nego samo zamotam na vrhu. Ovaj dio „muljanja“ radite kao masažu glave, opustite se jer su tu pogreške minimalne.
Gotovo svaka boja prekrit će vam sijede, ako ste bili pažljivi i precizni. Pitanje je koliko će to trajati do pojave novih, koliko često ćete ponavljati postupak i koliko ste spremni izdvojiti za to novaca i vremena. Također, ako već dok držite boju uočite da tonovi idu u neželjenom smjeru, isperite ranije.
6 korisnih savjeta za bojenje kose kod kuće
Autorica: Andrea Šikić
Foto: Ženski recenziRAJ
- Pripremila:
- Ženski RecenziRAJ
- Tagovi:
