Određeni kozmetički sastojci neopravdano su se našli na stupu srama - u čemu je stvar?

Prije nekoliko godina na velika vrata u beauty svijet ušetala je tzv. clean kozmetika koja je iz dobre namjere postala sijač straha kada je riječ o odabiru sastojaka u kozmetici. Tome su doprinijele i brojne aplikacije za analiziranje sastava proizvoda koje naglasak stavljaju na „štetne“ sastojke. One zapravo nisu znanstveno relevantne i ne biste ih se trebali držati „kao pijan plota“  kada je u pitanju procjena kvalitete određenih proizvoda. Na društvenim mrežama svjedočili smo osobama koje su brojne sastojke karakterizirale kancerogenima apelirajući na svoje pratitelje da ih ne upotrebljavaju te da se prebace na prirodne proizvode. Važno je razumjeti da ono što je prirodno, itekako može biti štetno, ali te informacije, naravno, nisu se navodile. U nastavku pročitajte zašto je sastav proizvoda važan, kako se tumači i koji su sastojci uglavnom nepravedno postali negativci.

 

Kako tumačiti sastav proizvoda?

Sastav kozmetičkih proizvoda ili INCI (International nomenclature of cometics ingredients) iznimno je važan, ali često ne obraćamo pažnju na njega ili ga pogrešno tumačimo. On je ključan ako želimo znati što od nekog proizvoda možemo očekivati, je li on za nas i naše potrebe i što bi nam potencijalno kod proizvoda moglo smetati. Uglavnom se nalazi na stražnjoj strani ambalaže proizvoda i čita se od vrha prema dnu. Prvo pravilo kod čitanja sastava jest da se sastojci navode redoslijedom od onih koji su prisutni u najvišoj koncentraciji do onih s najnižom koncentracijom. Dakle, u proizvodu najviše ima onog sastojka koji se nalazi na prvom mjestu u sastavu, a onaj koji je na zadnjem mjestu, najmanje je zastupljen.

Važno je naglasiti da se sastojci ne trebaju promatrati pojedinačno. Naime, uvijek je ključno analizirati cijelu formulu, koncentraciju nekog sastojka, kao i način upotrebe. Također, činjenica je da svatko može biti alergičan na neki sastojak i to da na nekoga određeni sastojak može djelovati kao iritans. To nipošto ne znači kako je taj sastojak generalno loš i da će biti štetan za svakoga. Svatko od nas pojedinac je sam za sebe i to vrijedi u apsolutno svemu pa i kada je u pitanju sastav kozmetičkih proizvoda. Ako se pitate kako znati koja je uloga nekog sastojka, relevantne informacije lako su dostupne. Postoji nekoliko dobrih baza podataka koje se pozivaju znanstveno utemeljene činjenice (primjerice, cosdna.com).

Loša reputacija kozmetičkih sastojaka

Kako sam prethodno navela, mnogo je sastojaka koji su zaradili lošu reputaciju bez relevantnih znanstvenih dokaza. U daljnjem tekstu osvrnut ću se na one najomraženije. S obzirom na tehnologiju danas se dezinformacije šire brzinom munje i stvaraju histeriju među potrošačima. Činjenica je da neki sastojci koje pronalazimo u kozmetičkim proizvodima u visokim koncentracijama uistinu jesu štetni, međutim u kozmetičkim proizvodima oni se većinom dodaju u dozvoljenim koncentracijama koje nisu štetne po ljudsko zdravlje.

Europska regulativa po tom pitanju vrlo je stroga i na tržište neće doći proizvodi koji su opasni po zdravlje jer oni prolaze brojne kontrole zdravstvene ispravnosti. Analizira se sastav proizvoda, mikrobiološka čistoća i brojne druge karakteristike. U EU uistinu postoje brojni sastojci koji jesu zabranjeni za korištenje jer dokazano negativno utječu na zdravlje. Takve sastojke u proizvodima ne možemo pronaći jer da ih oni sadrže, nikada ne bi ni došli na police drogerija i ostalih prodajnih mjesta.

Sulfati

Kada su omraženi sastojci u pitanju, prvo što mi je palo na pamet, jesu sulfati. Oni u kozmetičkim proizvodima imaju ulogu otapanja masnoća i ostalih nečistoća. Najčešće se nalaze u šamponima, gelovima za tuširanje, sapunima i pastama za zube i doprinose tome da se proizvod pjeni. Proglašavalo ih se kancerogenima što je daleko od istine, a to potvrđuju i znanstvena istraživanja. Naime, u proizvodima se nalaze u itekako dopuštenim koncentracijama, a uz to se i vrlo brzo ispiru. Činjenica je da na ljude s osjetljivijom kožom mogu djelovati kao iritansi te se takvim osobama ne preporučuju, ali to ne znači da su generalno štetni.

Pravi primjer lažnog oglašavanja kada su sulfati u pitanju, pompa je koja se zahvaljujući društvenim mrežama stvorila oko Alverde šampona. Odjednom su ih svi počeli upotrebljavati jer pročitali su da oni ne sadrže „kancerogene“ sulfate. Stvarnost je takva da velika većina sulfate sadrži, ali to uglavnom nisu SLS (Sodium laureth sulfate) i SLES (Sodium lauryl sulfate) koji su proglašeni najomraženijima, već je riječ o  natrijevom coco sulfatu (Sodium coco sulfate) koji je tzv. prikrivena vrsta sulfata.

U to vrijeme i ja sam „pala“ na priču o genijalnosti „prirodnih“ Alverde šampona, ali brzo sam ih prestala upotrebljavati . Naime, kosa mi s njima nikada nije bila lošija. Tjeme me svrbjelo i dobila sam prhut. Kada sam se vratila na šampone koje sam prethodno kupovala, ti problemi nestali su. Uz navedeno, činjenica je kako Alverde šamponi nekim osobama odgovaraju i to je sasvim u redu, ali ja nisam ta osoba. S druge strane, primjer dobrog marketinga kada su sulfati u pitanju, možemo pronaći kod vrlo popularnog brenda The Ordinary koji je u svoj asortiman uvrstio šampon koji se zove Sulphate 4 % Cleanser for Body and Hair. Naime, iz brenda su naveli kako su željeli istaknuti da sulfati u primjerenim koncentracijama nisu štetni i na taj način „obraniti“ ovaj mnogima omraženi sastojak.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli The Ordinary (@theordinary) 

Silikoni

Posljednjih godina silikoni su još jedan od sastojaka koje je popularno izbjegavati, a da pritom uglavnom ne postoje opravdani razlozi. U sastavu je najlakše prepoznati ih tako da tražite riječi koje završavaju na „cone“ (dimethicone, amodimethicone, cyclomethicone, cetyl dimethicone itd.). Sadrže ih brojni proizvodi poput šampona, balzama, maski za kosu, krema za lice i tijelo, pudera, rumenila itd. Riječ je o dosta velikim molekulama, tako da ne mogu prodrijeti u kožu ili kosu što im se često pripisuje. Zaslužni su instant efekt u vidu zaglađivanja i popunjavanja neravnina. Pomažu i da se proizvod dobro razmazuje. Također, u medicini se upotrebljavaju pri liječenju opeklina. U koncentracijama u kojima se dodaju u kozmetici, nisu štetni ni komedogeni, ali postoje osobe koje mogu biti osjetljive na njih pa ih onda trebaju i izbjegavati.

Alkoholi

Poznato je da  alkoholi mogu biti itekako loši i to je činjenica, međutim ne treba sve alkohole stavljati u isti koš, a važna je i njihova uloga kao i koncentracija. Naime, postoje „loši“ i „dobri“ alkoholi. „Dobri“ alkoholi zapravo su tzv. masni alkoholi. U sastavu ih možete pronađi pod nazivima Cetyl, Stearyl, Cetearyl i Lauryl Alcohol te Glycerin. Oni imaju ulogu emulgatora i djeluju emolijentno. Doprinose održavanju kožne barijere i sprječavaju gubitak vlažnosti kože. Moguće je da djeluju komedogeno, a pogotovo na masnu kožu, ali to ne mora biti slučaj.

S druge strane, „loši alkohol“ u sastavu mogu se prepoznati pod nazivima Alcohol Denat, Methanol, Isopropyl Alcohol, Ethanol, Phenoxyethanol i Propyl Alcohol. Ako se u sastavu proizvoda nalaze na visokom mjestu, uistinu je poželjno izbjegavati ih jer isušuju kožu, mogu ju iritirati te narušiti kožnu barijeru. Ako se upotrebljavaju kao konzervansi i nalaze se na kraju sastava proizvoda, dakle u malim količinama, ne bi trebali biti problematični. 

Mineralno ulje

Već dugo raširen je strah od mineralnog ulja koje nužno nije i ne mora biti loš sastojak. Postoji stigma kako je to još jedan od sastojaka koji se klasificira kancerogenim što uopće nije istinito. Naravno, ono mora biti pročišćeno i visoko rafinirano kako se ne bi smatralo štetnim. U sastavu se može prepoznati pod nazivom Paraffinum liquidum, a dobiveno je iz petrolatuma koji je poznat po nazivu vazelin. U većini slučajeva ne izaziva alergijske reakcije niti iritacije na koži. Molekule su prevelike da bi mogle prodrijeti u kožu, tako da neće čepiti pore. Štiti površinski sloj kože od štetnih utjecaja i sprječava gubitak vlage, ali ne hrani kožu dodatno. Često mu se zamjera što nastaje kao nusprodukt prerade nafte, a u kozmetici je popularno zbog isplativosti. U konačnici će svatko odlučiti sam za sebe želi li upotrebljavati proizvode koji ga sadrže u sastavu.

Parabeni

Na kraju dolazimo do parabena koji su možda i najomraženiji sastojak u kozmetici. Upotrebljavaju se kao konzervansi, a ima ih i u hrani i lijekovima. U sastavu se mogu prepoznati po nastavcima metil-, etil-, propil-, butil - paraben. Za njih se također učestalo smatra kako izazivaju karcinom, a tome je doprinijelo jedno istraživanje čiji rezultat je pogrešno interpretiran. U konačnici, ne postoje relevantni dokazi da oni mogu imati kancerogeno djelovanje. Općenito govoreći, ljudi parabene upotrebljavaju dugi niz godina i za razliku od alternativa, uistinu su dosta proučavani.

Prema EU regulativama smatraju se sigurnima za korištenje u dopuštenim koncentracijama, a naravno da postoje osobe kojima iz nekog razloga ne odgovaraju, no takav je slučaj s apsolutno svakim sastojkom – nekome će odgovarati, a nekome neće. Osobno uvijek bih radije upotrebljavala kremu s parabenima koja je proizvedena u kontroliranim uvjetima nego neku kremu kupljenu na tržnici ili od neprovjerenog proizvođača za koju se tvrdi da je u potpunosti prirodna, a zapravo nemam pojma što sadrži jer sastav nije prikazan. Opet ponavljam, svatko odlučuje sam za sebe. 

Zaključak

Htjela bih napomenuti kako ja nisam liječnica, kemičarka, znanstvenica ni kozmetičarka. Trudim se uvijek čitati sastav proizvoda i učiti iz relevantnih izvora. Mislim da sam s godinama naučila dosta, a što je najvažnije, naučila sam što mojoj koži odgovora, a što ne. Činjenica je da na internetu postoje mnoge neprovjerene i znanstveno nepotvrđene informacije, tako da treba biti pažljiv kakav sadržaj konzumiramo i čemu vjerujemo. Nešto što mojoj koži savršeno odgovara, nekome drugome može biti užasno i obrnuto.

Poznajem osobu koja je alergična na vodu pa svaki put nakon tuširanja bude prepuna crvenih mrlja po tijelu. Znači li to da je voda štetna za apsolutno svakoga? Naravno da ne znači. Isto je i sa svakom drugom supstancom koja se nalazi u kozmetičkim proizvodima i znanstveno je odobrena. U konačnici svatko sam odlučuje koje će proizvode (i sastojke) upotrebljavati, a koje neće. Mislim da je najvažnije slušati vlastite potrebe i to je krilatica kojom se vodim!

Foto: Unsplash / IG (theordinary)

Pripremila: