Kontroverzni sastojci u kozmetici - znate li zašto je poželjno izbjegavati ih?

Utjecajem društvenih mreža i reklama općenito, umjetno se stvara potreba za korištenjem sve većeg broja kozmetičkih proizvoda. Tako se nerijetko večernja rutina njege lica sastoji od pet ili više proizvoda, a kada tome pridodamo i jutarnju njegu lica te tijela, ruku, stopala kao i make up, brojke dosežu i do dvadeset različitih proizvoda. Ako uzmemo u obzir da svaki od njih ima prosječno barem deset sastojaka, njihova potencijalna štetnost itekako može utjecati na zdravlje.

Za početak se trebamo prisjetiti da je koža najveći ljudski organ čija je primarna funkcija zaštita od vanjskih čimbenika, ali predstavlja i put preko kojeg tvari primijenjene na njezinu površinu ulaze u organizam. Stupanj sistemske apsorpcije ovisi o prirodi tih tvari, ali i o integritetu kože, njezinoj debljini i prokrvljenosti. U nastavku donosimo pregled najkontroverznijih sastojaka kozmetičkih proizvoda.

 

 

Parabeni

Parabeni su esteri p-hidroksibenzojeve kiseline, a prepoznajemo ih po nastavku u nazivu (metil-, etil-, propil-, butil-paraben). U kozmetičkim proizvodima služe kao konzervansi, ali ih ima i u hrani te lijekovima. Njihova potencijalna opasnost leži u činjenici da pokazuju estrogeno djelovanje, što se povezuje s rizikom od raka dojke. Iako je to djelovanje 170 000 puta slabije od prirodnog hormona estradiola, preporuke su izbjegavati parabene u dezodoransima zbog specifičnog mjesta primjene.

Osim toga, propil- i butil-parabeni imaju jače estrogeno djelovanje, smanjuju produkciju testosterona te smanjuju mitohondrijsku funkciju, što može dovesti do problema plodnosti kod muškaraca. Zbog toga je u trudnoći i kod djece mlađe od tri godine poželjno rabiti proizvode bez parabena, posebice bez onih lipofilnih kao što su propil i butil- parabeni. Generalno, parabenima se koristimo godinama i puno su proučavani za razliku od alternativa koja se često mogu naći u paraben free proizvodima. Zbog toga je dobro proučiti i konzervanse takvih proizvoda, a najveću sigurnost primjene donose proizvodi koji proizvodnjom u sterilnim uvjetima te posebnim aplikatorima osiguravaju stabilnost bez potrebe za konzervansima.



Ftalati

Iako nisu izravni sastojci kozmetičkih proizvoda, ftalati se u njima nerijetko nalaze. Naime, to je skupina kemijskih tvari namijenjena povećanju fleksibilnosti i otpornosti plastike. Budući da nisu kemijski vezani za plastiku u koju su dodani, vrlo se lako otpuštaju u okoliš i na taj način dospijevaju u kozmetiku, hranu i lijekove koji su pakirani u plastičnu ambalažu. Dokazano je da većina ftalata u organizmu potječe upravo iz kozmetike, a najzastupljeniji su dietilftalat (DEP) i dibutilftalat (DBP).

Ftalati također djeluju na organizam kao endokrini disruptori koji mogu uzrokovati smanjenje testosterona kod muškaraca te prijevremeni pubertet kod djevojčica. Najveći rizik opet je kod izloženosti za vrijeme fetalnog razvoja, što se povezuje s poremećajima ponašanja i kognitivnim problemima. Također, postoji sumnja da su ftalati jedan od čimbenika rizika od inzulinske rezistencije, alergija i astme. Iako su koncentracije u kozmetici unutar granica tolerancije i ne mogu se mjeriti s onima koje su korištene u istraživanjima utjecaja ftalata na organizam, preporučljivo je izbjegavati ih tijekom trudnoće te u prvim godinama života.

 

Sulfati

Kontroverzni sulfati u kozmetici imaju ulogu surfaktanata, tvari koje svojom strukturom omogućavaju otapanje masnoća i drugih nečistoća u vodi. Zbog toga su primarno zastupljeni u svim proizvodima koji imaju svojstvo pjenjenja, kao što su šamponi, sapuni i paste za zube. Najpoznatiji su natrij lauril sulfat (SLS) i natrij laureat sulfat (SLES) koji spadaju u grupu vrlo potentnih anionskih tenzida.

Njihova je potencijalna štetnost vezana uz oštećenje oka, ali su količine sastojka korištenih u eksperimentima nemjerljive s koncentracijama u kozmetici koja se u ovom slučaju ispire i time vrlo kratko zadržava na organizmu. Činjenica je da zbog vrlo snažnog čišćenja kože može doći do narušavanja lipidne barijere kože ili iritacije vlasišta pa se osobama s osjetljivom ili suhom kožom preporučuju proizvodi bez sulfata. U tom slučaju ulogu surfaktanta imaju nježniji neionski ili amfoterni surfaktanti kao što su betaini.

Formaldehid

Formaldehid bezbojan je plin koji je u kozmetici imao ulogu konzervansa u preparatima na bazi vode. Zbog dokazanog toksičnog, kancerogenog i iritativnog djelovanja danas ga se u kozmetici gotovo ne može naći. Ono što ostaje problematično, drugi su spojevi koji otpuštaju formaldehid, a zastupljeni su pretežno u bojama za kosu, lakovima za nokte te proizvodima za trajno ravnanje kose (tzv. Brazilian blowout). Među njima se nalaze kvaternium-15, DMDM hidantoin, imidazolidinil urea, diazolidinil urea, polioksimetilen urea, sodium hidroksimetilglicinat, 2-bromo-2-nitropropan-1,3-diol (bronopol) i glioksal.

Kancerogeno djelovanje prvenstveno je povezano s inhalacijom formaldehida, ali animalne studije dokazale su da je moguća i apsorpcija putem kože. Rizične su skupine djeca i zaposlenici u kozmetičkim salonima, kao i u salonima za uređivanje noktiju zbog dulje izloženosti formaldehid otpuštajućim tvarima. Savjetuje se pripaziti i na rok valjanosti korištene kozmetike, kao i mjesta čuvanja jer se formaldehid s vremenom otpušta, posebice pod utjecajem sunca.

 

Alkohol

Za početak je potrebno naglasiti da nisu svi alkoholi u kozmetici nepoželjni. Primjerice, alkoholni esteri masnih kiselina, tzv. masni alkoholi poput cetilnog ili stearilnog alkohola, imaju ulogu emulgatora, ali djeluju i emolijentno. Time doprinose održavanju lipidne barijere i sprječavanju gubitka vlage kože. Većinom se preporučuju kod suhe kože, a osobe masne kože trebale bi ih izbjegavati zbog mogućeg komedogenog djelovanja. S druge strane, anorganski alkoholi kao što su etanol, denaturirani etanol (alkohol denat), metanol, izopropil alkohol, djeluju potpuno suprotno. Imaju visok rizik iritacije i isušivanja kože te narušavaju lipidnu barijeru.

Problem je kada se u proizvodima nalaze kao otapala ili adstringensi za sužavanje pora namijenjenih koži s aknama jer su tada u velikim koncentracijama. Zbog toga je potrebno izbjegavati proizvode u kojima se nalaze na vrhu popisa sastojaka, dok se kao konzervansi dodaju u minimalnim količinama, što neće poremetiti ravnotežu kože.

Silikoni

Silikoni su sintetički polimeri koje u sastavu prepoznajemo po nastavcima –kon ili –ksan (dimetikon, ciklometikon, ciklopentasiloksan i dr.). Njihova je uloga zaglađivanje kože i kose pa su najčešći sastojci krema i primera za lice te balzama i seruma za kosu. Bojazan njihove primjene temelji se na mogućem začepljivanju pora, iritaciji kože te taloženju na kosi i koži zbog slabo topljive strukture. Iz istog razloga teško su biorazgradivi, čime negativno utječu na okoliš. Iako nemaju dokazane toksične učinke, mogu izazvati značajne probleme s kožom i kosom pa je svakako preporučljivo testiranje spomenutih proizvoda na maloj površini kože. U slučaju iritacijskog djelovanja izbjegavajte ih koliko je god moguće.  

Mirisi

Problematika mirisa u kozmetičkim proizvodima u tome je što proizvođači nisu dužni napisati kemijski naziv mirisa. To znači da na kožu nanosimo nešto o čijem porijeklu i djelovanju na organizam ne znamo ništa. Olakotna je okolnost ta što se mirisi dodaju u malim koncentracijama i najčešće se nalaze na dnu popisa sastojaka pod nazivom fragrance, perfume, parfum ili aroma. Osim izbjegavanja proizvoda sa sintetskim mirisima, jedan je od savjeta odabir kozmetike renomiranih kozmetičkih kuća čija misija nisu samo atraktivne bočice i lijepe teksture, već stvarna briga za zdravlje kože.

 

Aluminij

Aluminij je metal kojem smo najviše izloženi preko hrane i vode, a tek djelomično preko kozmetičkih proizvoda gdje se nalazi u funkciji pigmenta u ruževima ili kao aktivna komponenta u obliku soli u antiperspirantima. Iako postoje nagađanja o povezanosti aluminija iz kozmetike s neurodegenerativnim bolestima i rakom dojke, te sumnje nisu znanstveno dokazane.

Razlog je u tome što se putem kože apsorbira jako malo količina aluminija koja je zanemariva u odnosu na onu u hrani i vodi. Osim toga, količina aluminija u kozmetici jasno je ograničena, a također se ističu i preporuke o nanošenju na neoštećenu kožu kako bi se minimalizirala sistemska apsorpcija. Jedina ugrožena skupina jesu ljudi s kroničnim bubrežnim zatajenjem stupnja 4 ili 5 kod kojih bi aluminij iz kozmetike mogao imati toksičan efekt jer ga slabo metaboliziraju.

 

UV filteri

Istraživanja provedena na animalnim modelima pokazala su da izloženost povećanim koncentracijama kemijskih filtera, kao što su oksibenzon i oktinoksat, uzrokuje poremećaj spolnih hormona, hormona štitnjače i kožne alergije. Iako su doze iz istraživanja neusporedive s onima u proizvodima, preporuka je koristiti se sredstvima za zaštitu od sunca koja sadrže kombinaciju mineralnih i kemijskih filtera jer se time postiže optimalna zaštita uz minimalni toksični rizik. U slučaju alergija i iritacija mogu se primjenjivati čista mineralna sredstva na bazi titan dioksida i cinkova oksida.

 

Triklosan

Triklosan je antimikrobno sredstvo koje nalazimo u antibakterijskim sapunima, dezodoransima, antiperspirantima, pastama i vodicama za zube i drugim proizvodima. Bojazan vezan uz korištenje triklosana temelji se na istraživanjima djelovanja triklosana na kulture stanica raka dojke i jajnika s pozitivnim estrogenskim receptorima. To istraživanje pokazalo je da triklosan potiče razvoj takvih tumorskih kultura što dokazuje njegovo estrogensko djelovanje.

Ipak, dokazano je da su apsorbirane doze preko kože oko 900 puta manje od onih koje bi mogle imati štetne posljedice. Usto, potencijal razvoja bakterijske rezistencije zbog korištenja triklosana još uvijek nije znanstveno potvrđen.

 

Zaključak

Kozmetička industrija jedna je od vrlo profitabilnih grana čija uspješnost ovisi o inovacijama, tj. novim molekulama i oblicima. Iako su ispitivanja sigurnosti primjene uvjet za lansiranje određene formule, često treba proći puno godina da bi se dokazalo dugoročno djelovanje na ljudsko zdravlje. Zbog toga sve više proizvođača vodi se misijom minimalističkih formulacija, ali i upotrebom prirodnijih komponenata. To je prihvatljiv način održivog razvoja, ali također smo svjedoci nelogičnog histeriziranja oko kemijskih sastavnica. Pritom se često događa da se najradikalniji protivnici ne ustručavaju nanositi kozmetiku izrađenu u kuhinji gospođe s fejsa od supstanci nepoznatog podrijetla i kakvoće, a pod krinkom prirodnog i zdravog.

I prirodne komponente, nažalost, mogu imati toksično i iritativno djelovanje pa je ključ u tome da prilikom korištenja kozmetike biramo renomirane proizvođače, budemo racionalni, pratimo upute za nanošenje, proizvode upotrebljavamo unutar deklariranog roka primjene, a u posebnim stanjima kao što je trudnoća, ali i kod djece, slijedimo krilaticu „manje je više“.

 

 

Autorica: Emanuela Jug, mag.pharm.

Foto: Canva