Posebna vrsta ljubavi u kojoj bitnu ulogu igraju roditelji
Djeca na svijet dolaze s nevinim, radoznalim pogledom punim ljubavi i prihvaćanja onoga što ih okružuje. Sasvim je prirodno da iskazuju svoj interes za životinje, biljke i ostatak živog i neživog svijeta. No sve dalje od čistog interesa predstavlja posao roditelja. Svaki roditelj odgovoran je i ima dužnost naučiti svoje dijete kako poštovati svijet oko sebe te ga upoznati s ljubavi prema životinjama i prirodi.
Znanost je tu ljudsku urođenu sklonost prema drugim živim bićima nazvala biofilijom. Malena djeca imaju prirodnu potrebu dotaknuti životinju ili čak razgovarati s njom, a često ta potreba nadilazi samu znatiželju. Većina psihologa smatra da se razlog zašto djeca imaju urođenu sposobnost voljeti životinje, krije u ljudskoj očaranosti prirodom i činjenici da će većina ljudi iskazati suosjećanje sa životinjom. Kad tek otkriva svijet oko sebe, svako je dijete fascinirano njegovom raznolikošću. Kako se dječji mozak razvija, tako oni sve više povezuju, grupiraju i organiziraju svaki mali detalj s kojim dođu u kontakt. U tom proces životinje dobivaju posebno mjesto u srcima malenih istraživača jer su nam toliko slične, a opet, toliko drugačije od nas.
"Ljubav prema životinjama ne treba biti pomodna značajka suvremenog svijeta, već jedna prirodna emocija."
Znanost je tu ljudsku urođenu sklonost prema drugim živim bićima nazvala biofilijom. Malena djeca imaju prirodnu potrebu dotaknuti životinju ili čak razgovarati s njom, a često ta potreba nadilazi samu znatiželju. Većina psihologa smatra da se razlog zašto djeca imaju urođenu sposobnost voljeti životinje, krije u ljudskoj očaranosti prirodom i činjenici da će većina ljudi iskazati suosjećanje sa životinjom. Kad tek otkriva svijet oko sebe, svako je dijete fascinirano njegovom raznolikošću. Kako se dječji mozak razvija, tako oni sve više povezuju, grupiraju i organiziraju svaki mali detalj s kojim dođu u kontakt. U tom proces životinje dobivaju posebno mjesto u srcima malenih istraživača jer su nam toliko slične, a opet, toliko drugačije od nas.
Utjecaj života sa životinjom na razvoj i zdravlje
Znanstveno je dokazano da će dijete bolje i brže usavršiti svoje govorne sposobnosti ako odrasta sa životinjom. Također, uz životinje djeca uče komunicirati bez govora, razvijaju emocionalnu povezanost te uče kako odgovoriti na potrebe drugih. Prema istraživanjima, djeca koja su uz sebe imala psa u prvoj godini života imaju bolji imunološki sustav, 31 % manje šanse za infekcijama i respiratornim problemima u odnosu na djecu bez psa.
Jednako tako, suživot sa životinjom pomaže djetetu graditi samopouzdanje, ali također mu pomaže usaditi osjećaj odgovornosti i korisnosti kada je u pitanju briga za životinju. Djeca s autizmom ili nekim drugim poremećajem iz tog spektra, kao i ona s ADHD-om, za vrijeme sudjelovanja u programima s terapijskim psima pokazala su bolje kognitivne te komunikacijske sposobnosti te snižen krvni tlak.
Kada je riječ o interakciji djeteta i životinje, mnogi roditelji svojom reakcijom griješe i djetetu šalju zbunjujuću poruku. Primjerice, umjesto da dijete nauče ispravnom načinu ophođenja sa životinjom, oni mu govore što ne smije raditi. Djecu treba naučiti kako poštovati životinje, a ne kako ih se bojati. Koliko puta ste čuli roditelja da govori “Nemoj dirati tog psa, ugrist će te!” Zar ne bi primjerenija reakcija bila nešto poput “Oprostite, smijemo li podragati vašeg psa?”
"Možda će zvučati vrlo grubo, no ako dijete ne naučimo kako poštovati i voljeti životinje, tada nismo podbacili samo kao roditelj, već i kao ljudsko biće."
Danas više nego ikad moramo poticati dječju znatiželju i njegovati urođene osjećaje ljubavi i brige za druga živa bića, ne bi li ona spoznala važne osjećaje međusobne povezanosti sa svijetom koji nas okružuje.
Autorica: Magdalena Božičević
Foto: Canva/Pexels
- Pripremila:
- Ženski RecenziRAJ
- Tagovi:
