Očinski roditeljski dopust - trend koji u Hrvatskoj dočekujemo raširenih ruku





Očinski dopust u Hrvatskoj bila bi izvrsna uvertira u ravnopravno roditeljstvo


Hrvatsko društvo još je uvijek prilično konzervativno i patrijarhalno postavljeno, ali drago mi je da mogu reći kako se takva društvena organizacija s godinama sve više mijenja. Laganim i sigurnim stopama krećemo prema otvorenijoj Hrvatskoj. Naravno, još uvijek postoje nepisane društvene norme ili pravila čije kršenje ne donosi zakonske restrikcije i sankcije, već društvenu stigmu i mnogo puta neodobravanje. Jedno od njih tiče se i roditeljskog dopusta za očeve. Da, dobro ste pročitali. Danas pričam o ovome.

Nakon što žena ostane trudna i nakon 9 mjeseci iznese trudnoću, od nje se indirektno očekuje da idućih godinu dana provede kod kuće s djetetom. Normalan i uobičajen slijed događaja, zar ne? Prema informacijama koje pruža Središnji državni portal, zaposlena trudnica ima pravo na ukupno 98 dana porodiljnog dopusta, od kojih 28 otpada na razdoblje prije rođenja djeteta, dok se ostalih 70 pribrajaju nakon rođenja. Ako je trudnoća rizična ili buduća majka ima bilo kakve komplikacije, što mora utvrditi odabrani ginekolog, može otići na porodiljni dopust i 45 dana prije rođenja djeteta. Također ima pravo na tzv. dodatni porodiljni dopust do navršenih šest mjeseci novorođenčeta koji može prepisati na oca, ako je on u potpunosti suglasan.


Pojednostavljeno, otac ima pravo na roditeljski dopust u trajanju od otprilike četiri mjeseca.



Nažalost, poražavajuća je činjenica da jako malo muškaraca u Hrvatskoj zna da uopće imaju pravo na roditeljski dopust koji, prema ponavljajućim podacima, iskoristi oko 4 % muškaraca. Kao i u mnogo čemu, tako i ovdje kaskamo za razvijenijim državama svijeta kao što su Danska ili Švedska gdje roditeljski dopust iskoristi visokih 20 % očeva. Usporediti našu statistiku možemo i s još jednom zemljom na „našim prostorima,“ npr. s BiH, u kojoj roditeljski dopust iskoristi samo 0,5%  muškaraca.


Zašto tek mali broj očeva iskoristi svoj očinski dopust?

Potrebno je zapitati se zašto je to tako. Mislim da ovakvom stanju pridonosi više različitih faktora. Prvi je zasigurno društvena stigma. Još uvijek postoji zacementirano mišljenje kako bi majka trebala preuzeti veći dio brige za dijete, a otac nastaviti raditi. Naravno da je to u određenoj mjeri i potrebno, prvenstveno zbog dojenja koje nikako ne može obavljati otac, ali mislim da se na muškarce u Hrvatskoj koji nakon rođenja djeteta ostaju doma, često gleda kao „papučare“ ili se postavlja pitanje „Zašto?“.  Bolje je pitati zašto ne. Osobnog sam mišljenja da u tom slučaju on ne ostaje doma pomoći jer je otac našeg djeteta i trebao bi imati jednako važnu ulogu u odgoju kao i majka.  




Osim općenite društvene stigme, još su jedan razlog zbog kojeg očevi uglavnom ne uzimaju roditeljski dopust financije. Nažalost, kao što sam pisala u jednom od prošlih članaka u kojem su tema bile uspješne poslovne žene, kao pripadnice ženskog spola još smo uvijek češće slabije plaćene u odnosu na muškarce. Iako je dijete predivna radost, sreća i simbol ljubavi, potrebno je razmišljati i realno. Dijete košta. Mnogo. Logično je za razmišljati da će kod kuće ostati roditelj koji ima manju plaću (čitaj majka).

Sigurna sam kako bi za očeve bilo stimulativno da dobivaju veću novčanu naknadu za korištenje roditeljskoga dopusta, što bi s vremenom promijenilo uvriježeno društveno razmišljanje da na roditeljski dopust „treba“ otići isključivo majka. Znam da nije rješenje razmišljati na način da se očevima plaća boravak s djecom i da će ih to dodatno motivirati, ali ponekad je to jedini način za dugoročne uspjehe i promjene ovako konzervativnog i u kamen uklesanog razmišljanja. Ravnopravnost roditeljstva ono je što nam u Hrvatskoj nedostaje.



Uz očigledne funkcionalne i strukturalne razloge, rekla bih da je jačanje povezanosti oca s novorođenim djetetom izuzetno bitna. Nikako nije isto kada otac nakon cijeloga radnoga dana dođe kući i s djetetom provede otprilike tri sata, između intervala hranjenja i spavanja, u odnosu na cjelodnevni boravak.

Informiranost poslodavaca, točnije njegova neinformiranost, može biti negativna okolnost koja bitno umanjuje korištenje očinskog roditeljskog dopusta. Primjer je negativan stav prema takvima stvarima koji se nerijetko ogleda u negativnim komentarima i stavu prema izostanku s posla u te svrhe.

U ruralnim sredinama pomisao da otac nakon rođenja djeteta ostaje kod kuće mnogima izaziva nelagodu, promatranje s podsmjehom, a mnogi bi čak išli toliko daleko i rekli da se radi o degradiranju uloge muškarca u obitelji. Da, on je zaštitnik. Da, on brine za svoju obitelj. Ali bitno je naglasiti da briga o obitelji nije uvijek samo financijske prirode. Psihološka i socijalna potpora koju žena može dobiti od svoga partnera enormna je i sigurna sam kako neupitno olakšava brigu o novorođenčetu, posebice mladim majkama.



Moj je osobni stav da se formiranje stavova o roditeljskom dopustu mijenja dolaskom mlađih generacija, a ono što sam u vlastitome životu primijetila, jest da nerijetko generacijski mlađim muškarcima korištenje roditeljskog dopusta ne predstavlja problem. Konzervativnost i patrijarhalnost još uvijek kroje sudbine mnogih muškaraca i žena u Hrvatskoj. Lakše je prilagoditi se i izbjeći neumorne znatiželjne i podrugljive poglede, nego ići protiv struje.

Uz pravilnu edukaciju i normalizaciju očinskog roditeljskog dopusta kroz godine i generacije koje su pred nama, ova bi praksa trebala postati potpuno uobičajena, a ne razlog za društvenu osudu ili promatranje istoga kao nešto neprirodno i strano. Mnogo nam je toga ostalo u nasljeđe iz „staroga sistema,“ razmišljanja i funkcioniranja, ali je na nama da se tome odupremo i pokažemo kako po razmišljanjima, ako ne po mogućnostima, držimo korak s modernom Europom.


 5 razlika u percepciji seksualnog života između žena i muškaraca


Autorica: Kristina Klasnić Ihasz

Foto: Canva

0 komentari

Podijeli s nama svoja iskustva i stavove u komentarima.