Kako povećati kvalitetu vremena provedenog s partnerom ili bliskim osobama?




Koliko je zajedničkog vremena potrebno i kako ga možemo provesti da bismo unaprijedili odnos s bližnjima?


Jedna od čestih dilema koje se javljaju u partnerskim i bliskim odnosima vrti se oko pitanja zajedničkog vremena, koje se ubraja u ključne odrednice kvalitete odnosa. Više vremena provedenog s partnerom povezano je s manje nesuglasica i neslaganja, većim zadovoljstvom i srećom u odnosu te većom stabilnošću odnosa. S druge strane, teško je oteti se dojmu da je vremena uvijek premalo. Koji je onda odgovor na vječno pitanje koliko bismo vremena trebali provesti s našim partnerima? Što je dovoljno i zdravo, a što previše? Kako bi zajedničko vrijeme trebalo izgledati? Kako balansirati između vremena provedenog samostalno, onoga provedenog s partnerom, s ostalim bliskim osobama i vremena koje moramo izdvojiti za obaveze?

Kvaliteta i količina vremena provedenog s partnerom i drugim osobama mijenja se tijekom vremena. U početnim fazama odnosa više ćemo vremena posvetiti upoznavanju (potencijalnog) partnera, procjenjivanju njegovih osobina i stila života te stvaranju pretpostavki o budućem međusobnom slaganju. Naša interakcija uključivat će više zajedničkih aktivnosti u kojima smo aktivno uključeni i usmjereni jedno na drugo, poput različitih spojeva koji potiču međusobno istraživanje i zaljubljivanje. Pod pretpostavkom da se jedno drugom sviđamo i da dijelimo pozitivan dojam prema viziji zajedničke budućnosti, naš se odnos mijenja, a s porastom ljubavi i naklonosti raste i potreba za provođenjem sve više vremena s partnerom.




Što kada partneru treba više slobodnog vremena?

Međutim, znamo da stvaran život nije idealan i da nas ponekad zna vratiti u realnost na okrutne načine. Što ako novi partner ne dijeli s nama slične potrebe i razmišljanja? Što ako smo mi voljni na neko vrijeme staviti u drugi plan ostale obaveze i odnose kako bismo se potpuno posvetili izgradnji odnosa jer nam to postaje prioritet, a naš partner i dalje ima raspored ispunjen obavezama, događanjima i druženjima? Što ako je njemu potrebno puno više odvojenog vremena? Kako postići kompromis? O pitanju zajedničkog vremena od samih je početaka odnosa vrlo važno otvoreno razgovarati u cilju ispitivanja i usklađivanja očekivanja. Umjesto odgađanja te teme i zauzimanja stava  „podrazumijeva se da će moj partner biti spreman promijeniti raspored i prioritete kako bi mi dokazao da mu je stalo“, bolje je hrabro otvoriti tu temu i provjeriti stvarno stanje.   


Kako pronaći vremena za sve odnose s bliskim ljudima?

Paralelno s cvjetanjem i rastom nove ljubavi mijenjaju se i naši drugi odnosi te vrijeme provedeno s prijateljima i obitelji. Iako su to osobe koje nam obično predstavljaju podršku,  može se dogoditi da vam javno ili privatno počinju zamjerati to što njima posvećujete manje svoje pažnje i vremena. Odnosi vam privremeno ili trajno mogu zahladiti. Prema nekim istraživanjima, žene koje u kraćem roku značajno povećaju vrijeme koje provode s partnerom, istovremeno brže smanjuju vrijeme provedeno s najboljim prijateljima. Znamo da je zdravo u partnerskom odnosu zadržati dio našeg osobnog života i prijateljske odnose koje smo gradili prije upoznavanja naših partnera, no kako za sve pronaći vremena?



Život većine nas ponekad zna biti kaotičan i ispunjen različitim obavezama koje doslovno pojedu naše slobodno vrijeme. Istraživanja pokazuju da se mnogo ljudi, posebice u skupini zaposlenih roditelja, kronično suočava s osjećajem vremenskog stresa ili nedostatka vremena koje im preostaje za posvećivanje partneru i djeci. Ponekad radna i obiteljska uloga preuzmu vlast nad partnerskom ulogom, a stres s posla često nesvjesno prenosimo u naše domove. Vrijeme koje provedemo s partnerima i supružnicima porastom godina veze i braka te pojavom novih članova obitelji smanjuje se te je, prema nekim istraživanjima, najmanje u odnosima koji traju između 10 i 25 godina. U kasnijim godinama zajedničko vrijeme u prosjeku se ponovno produljuje.


Što se sve uopće može smatrati zajedničkim vremenom?

Iako se definiranje zajedničkog vremena može činiti vrlo intuitivnim, zapravo nije jednostavno odrediti što to zapravo znači. Zamislite sljedeće scenarije. 

A) Nađete se s partnerom kod kuće poslije posla i vi se odlučite odmoriti uz knjigu, a vaš se partner istovremeno, u istoj prostoriji, odluči opustiti gledanjem utakmice. 

B) Nakon napornog, ali dinamičnog radnog dana stižete kući i jedva čekate partneru ispričati što vam se sve tog dana dogodilo. Kada mu krenete prepričavati vaš dan, primijetite da nije baš zainteresiran i da vas sluša napola. 



Mogu li se ovi primjeri smatrati provođenjem zajedničkog vremena? Mogli bismo se zaletjeti s odgovorom ne koji se čini logičnim, no što ako nekim partnerima to odgovara i za sreću im je dovoljno samo saznanje da je partner u njihovoj blizini?

C) Partneri koji su u vezi na daljinu i rijetko se vide uživo, no održavaju redovite virtualne kontakte tijekom kojih su sasvim posvećeni jedno drugome te aktivno i s interesom slušaju što im partner govori. Provode li oni tada vrijeme zajedno i je li takav kontakt dovoljan za razvoj  bliskosti, iako su im važne pretpostavke poput prilika za dodire, zagrljaje ili poljupce onemogućene? 

D) Računa li se zajedničko vrijeme, ako se partner i vi nalazite u društvu ili se bavite zabavnim aktivnostima s djecom? 

Istraživanja pokazuju da parovi koji imaju djecu većinom zajedničkim vremenom smatraju vrijeme koje provedu sami, bez djece, kada se mogu više posvetiti jedno drugom i ulozi partnera. Uvijek se može dogoditi situacija u kojoj opisane scenarije samo jedan član para može smatrati zajedničkim vremenom, o čemu je također važno razgovarati.


Koji načini provođenja vremena s bliskim osobama postoje?

Prema jednoj teoriji , vrijeme provedeno s bliskim osobama može se podijeliti u šest kategorija s obzirom na stupanj emocionalne uključenosti i otvorenosti prema drugoj osobi te pažnji koju dajemo i dobivamo. Najniža razina emocionalne uključenosti događa se prilikom povlačenja, što radimo kada smo u interakciji s partnerom prisutni samo fizički, no zapravo ga ne slušamo, nismo zainteresirani, usredotočeni smo na sebe ili radimo nešto drugo. Iduća razina odnosi se na rituale. To su rutinske i svakodnevne aktivnosti koje uključuju dosta predvidljivu interakciju, poput pozdravljanja tijekom odlaska na posao, postavljanja pitanja "Kako ti je bilo na poslu?" uz odgovor "Dobro, a tebi?", zajedničkog pospremanja, kuhanja, uspavljivanja djece ili odlaska u trgovinu. Da bi takve aktivnosti predstavljale ritual, moramo biti više usmjereni na samu aktivnost nego na partnera.



Sljedeće su razonode koje se odnose na lagodna ćaskanja o općenitim, ali neosobnim temama. Primjer toga može biti izmjena informacija o tome kako smo proveli dan, međusobno slanje zabavnih videa ili fotografija, komentiranje vremena, situacije u državi ili planiranje što ćemo idući dan raditi za ručak. Četvrta su razina aktivnosti u kojima većina nas provede možda i najveći dio vremena. To su ciljane, ugodne ili zabavne interakcije s drugima, tijekom kojih zajednički biramo aktivnosti i nešto zajedno radimo umjesto da se samo pasivno nalazimo u njihovoj prisutnosti. Zajednički sport, pohađanje plesnog tečaja, zajedničko razvijanje novih hobija, odlazak u kino ili kazalište, gledanje serija ili filmova i zajednički, usredotočeni obiteljski obroci primjeri su takvih aktivnosti. Ipak, ni na ovoj razini nismo potpuno emocionalno posvećeni partneru jer nam pažnju zaokuplja i aktivnost kojom se bavimo.

Pretposljednja su razina konflikti ili psihološke igre koje podrazumijevaju neugodne emocije i skrivene namjere, ali istovremeno i intenzivnu međusobnu interakciju te visoku razinu emocionalne usredotočenosti na partnera. Posljednja se razina odnosi na intimnost, iskren, otvoren i usredotočen kontakt s partnerom. Podrazumijeva trenutke bliskog fizičkog kontakta poput seksualne intimnosti, spontanih poljubaca i zagrljaja, maženja i masiranja, ali i planiranja zajedničkih aktivnosti i putovanja, odlaske na spojeve, zajedničko isprobavanje novih stvari, prisjećanje dragih uspomena i zaljubljivanja, dublje razgovore u područjima vlastite ranjivosti i međusobnog odnosa, dijeljenje emocija, puštanje partnera u naš osobni svijet te stvaranje iskrenog odnosa i međusobnog povjerenja. Intimnost možemo graditi i tijekom konflikata te razmirica, ako pri tome na asertivan način pokušavamo reći partneru što nam smeta, što bismo željeli da je drugačije i kako se osjećamo. 



Kako povećati kvalitetu provedenog vremena s partnerom?

Prvi korak svakako je otvaranje teme i razgovor o zajedničkom i odvojenom vremenu u cilju provjere sličnosti te razlika u partnerovim i našim potrebama i dojmovima. Kada se jedno drugom otvorite u vezi vaših potreba, puno će vam jasnije biti na čemu biste trebali raditi te koju biste vrstu interakcija trebali povećati, a koju smanjiti. Partnerski je odnos kao živi organizam koji se razvija ovisno o tome koliko ga zajednički njegujemo te su, u ovome slučaju, povećana briga i rad na odnosu povezane s više aktivno provedenog zajedničkog vremena.

Količina zajedničkog vremena i vrijeme posvećeno intimnosti često nam u užurbanosti svakodnevnog življenja znaju izmaknuti. Iako je razvijanje intimnosti nužno za zdrav odnos i privrženost, ona sa sobom donosi i najveći osobni rizik, odnosno najveću razinu otkrivanja ne samo površnih i „upakiranih“ informacija o nama, već i dubljih informacija, područja ranjivosti i emocija. Kada nekoga zaista pustimo u našu intimu, znamo da moramo razotkriti i dijelove nas na koje možda nismo ponosni. Teško je u takvim trenucima ne zapitati se otkrivamo li i riskiramo li previše, odnosno, što ako se partneru neće svidjeti ono što će čuti? Ako to prođe dobro, ostvarenjem intimnog odnosa dajemo dozvolu drugoj osobi da na nas utječe i da nas na neki način mijenja, što također predstavlja veliki korak.




S druge strane, intimnosti se ne treba bojati jer njezin nedostatak može biti izvor problema u odnosu ili čak razlog prekida. Zbog kulturalnih standarda i pritisaka možemo se zapitati jesmo li dovoljno dobri roditelji ili partneri, ako ne provodimo dovoljno vremena s našom djecom i partnerima. Iako je za razvoj odnosa s njima važno zadovoljiti barem minimum kvantitete zajedničkog vremena, trebali bismo se potruditi nedostatak vremena nadoknaditi ulaganjem u kvalitetu zajedničkih aktivnosti. Naravno da ne postoji jedinstveni odgovor na pitanje koliko bismo vremena trebali provesti s bliskim osobama. Kada nešto radimo s partnerom, djecom i drugima, trebali bismo se truditi biti posvećeni tim aktivnostima. Čak i pola sata dnevno koje provedemo u zajedničkim aktivnostima s partnerom dovoljno je za njegovanje zdravog odnosa, ako se pritom uspijemo udaljiti od distraktora, posebice onih tehnološke prirode. Za razvoj zdravog odnosa i privrženosti kod djece nužno je za njih izdvojiti više vremena. Često znamo osjećati pritisak da zajedničke aktivnosti s djecom moraju biti ciljano osmišljene, edukativne ili komplicirane te da aktivnosti za poticanje intimnosti s partnerima moraju uključivati seksualni kontakt. Istina je da je zapravo najvažnija naša fizička i psihička prisutnost te pažnja koju im pridajemo. Prema rezultatima nekih istraživanja, za postizanje zadovoljstva partnera odnosom, najvažnije je zadovoljstvo slobodnim vremenom provedenim zajedno.


Koliko je zajedničkog vremena onda potrebno?

Prema preporukama jednog poznatog istraživača u području partnerskih odnosa, za ispunjen i sretan odnos dovoljno je šest sati zajedničkog vremena tjedno. Na koje ćete aktivnosti raspodijeliti to vrijeme ovisi o vašim potrebama, no preporučuje se izdvajanje oko deset minuta tjedno na rastanke, odnosno provjeru što se u partnerovom životu događalo tijekom proteklog dana prije odlaska na spavanje ili prije odlaska na posao. Na ponovne sastanke trebalo bi izdvojiti oko jedan sat i 40 minuta tjedno. Pri tome bismo trebali poljubiti ili zagrliti partnera u trajanju od barem šest sekundi jer taj ritual predstavlja nešto zbog čega se veselimo doći kući nakon napornoga dana. Nakon poljupca ili zagrljaja bilo bi dobro barem dvadeset minuta provesti u ugodnim razgovorima koji umanjuju stres i povećavaju intimnost.



Zahvalnosti i divljenju valjalo bi posvetiti oko 35 minuta tjedno. Korisno je primjećivati te, ako želimo, zapisivati što nam se tijekom dana kod partnera svidjelo i čemu se divimo te to povezati s njegovim osobinama koje volimo i cijenimo. Prakticiranjem toga naši će se partneri osjećati vrijedno i voljeno, a mi ćemo se prisjetiti razloga zbog kojih smo uopće u vezi baš s njima. Fizičkim izrazima ljubavi i privrženosti trebalo bi posvetiti 35 minuta tjedno kako bismo osjećali povezanost s partnerom i umanjili dnevni stres. Primjeri su takvih aktivnosti maženje, zagrljaji ili poljupci za laku noć.

Ne smijemo zaboraviti niti na vrijeme za date night za što je dovoljno uložiti dva sata tjedno. To je vrijeme ispunjeno romantikom i opuštanjem rezervirano samo za nas i partnera. Komunikaciju u tim trenucima dobro je potaknuti postavljanjem otvorenih pitanja poput „Kako bi želio provesti naš idući zajednički odmor ili putovanje?“. Jedan sat tjedno trebali bismo posvetiti raspravama o pitanjima našeg odnosa, što je idealna prilika za izražavanje i izmjenjivanje ugodnih i neugodnih emocija te misli i briga. Šest sati tjedno zaista nije puno, a može značiti mnogo. Pokušajte probati, nadam se da će vam se svidjeti i da ćete osjetiti pozitivne promjene.


Kako (p)ostati dobar partner u doba krize?


Autorica: Mirna Keresteš, mag.psych.

Foto: Canva

 

 

 

0 komentari

Podijeli s nama svoja iskustva i stavove u komentarima.