Šećerna bolest - kako ju na vrijeme prepoznati i spriječiti razvoj bolesti

 




Tihi ubojica - koji su simptomi šećerne bolesti i koje su mogućnosti liječenja?


Šećerna bolest ili diabetes mellitus kronična je bolest unutar koje su razine šećera glukoze u krvi povišene. U ovome slučaju ili nema inzulina ili je on neosjetljiv pa ne prenosi šećer u stanicu. Šećerna je bolest bolest današnjice gdje svake godine pratimo porast broja oboljelih ljudi. Diabetes mellitus  nalazi se na petom mjestu na ljestvici vodećih uzroka smrtnosti u svijetu.

U svijetu od šećerne bolesti boluje preko 400 milijuna ljudi, a taj će broj do 2040. narasti čak do preko 650 milijuna ljudi. U Hrvatskoj je 2016. godine zabilježeno čak 290 000 osoba sa šećernom bolesti. Pretpostavka je da je čak 40 % slučajeva ostalo nedijagnosticirano.

Rizični čimbenici za nastanak šećerne bolesti podijeljeni su na genetske i okolišne čimbenike. Rizični su čimbenici starija životna dob, ženski spol, pretilost, pozitivna obiteljska anamneza, smanjena tolerancija na glukozu, tjelesna neaktivnost, visoki krvni tlak, povećana vrijednost triglicerida, snižene vrijednosti HDL kolesterola i šećerna bolest za vrijeme trudnoće.

Razlikujemo dva glavna tipa šećerne bolesti – šećerna bolest tip 1 i tip 2. Šećerna je bolest tip 1 autoimuna bolest unutar koje gušterača ne proizvodi inzulin. Šećerna bolest tip 2 oblik je bolesti u kojem je učinak inzulina u našem tijelu smanjen. Osim ovih vrsta šećera razlikujemo još gestacijski dijabetes (dijabetes u trudnoći), šećernu bolest nakon teške upale gušterače ili pak nakon liječenja kortikosteroidima.



Šećerna bolest tip 1 ili inzulin ovisni je oblik karakterističan za mlađu dob. U njoj se stvaraju antitijela koja uništavaju vlastite stanice gušterače koje su inače odgovorene za proizvodnju inzulina, stoga istog nema u našem tijelu. Simptomi unutar ove bolesti najčešće nastaju naglo stoga su i jako izraženi.

Šećerna bolest tip 2  ili inzulin neovisni je i najčešći oblik šećerne bolesti od koje obolijevaju ljudi starije životne dobi. Obično se radi o odraslim ljudima s viškom kilograma, slabije aktivnima ili pak onima koji jednu dosta pržene, masne hrane, a malo svježeg povrća. U ovom slučaju godinama se pojačano luči inzulin, da bi na kraju došlo do iscrpljivanja njegovih zaliha i prestanka lučenja. Uz ovaj oblik vrlo se često javlja i metabolički sindrom.

Gestacijski dijabetes šećerna je bolest koja se javlja za vrijeme trudnoće. Hormoni koji se luče unutar trajanja trudnoće ometaju lučenje samog inzulina što dovodi do nastanka šećerne bolesti. Bolest prestaje završetkom trudnoće. Međutim, ovo je stanje jedno od rizičnih čimbenika za kasnije oboljenje od šećerne bolesti tipa 2.

Osnovni su simptomi šećerne bolesti prekomjerna žeđ, učestalo mokrenje (po kojem je bolest i dobila ime, diabetes je riječ grčkoga podrijetla, a označava sifon), jaki napadaji gladi (poznatiji kao polifagija, polidipsija i poliurija), gubitak tjelesne težine, smetnje vida, umor, nedostatak koncentracije, rane poglavito na nogama koje sporo zacjeljuju, trnci u nogama, neobjašnjene česte infekcije, gljivična oboljenja.

Dijagnozu šećerne bolesti postavlja liječnik na temelju laboratorijskih nalaza u slučajevima kada je:
- u krvi povišen šećer u dva mjerenja i on iznosi preko 7 mmol/L
- kada je u krvi šećer povišen bilo kada tijekom dana, a on iznosi preko 11,1 mmol/L
- nakon učinjenog OGTT vrijednost šećera nakon dva sata iznosi više od 11,1 mmol/L

Najčešće se uzima uzorak krvi nakon što osoba nije konzumirala hranu niti zaslađene sokove barem osam sati.



U praksi se često mjeri HbA1c – glikozilirani hemoglobin koji nam govori o razinama šećera u zadnja tri mjeseca. Vrijednosti koje su iznad 6,5 mg/dl mogu ukazivati na povećane vrijednosti samog šećera u krvi. Inače nam ovaj parametar kasnije služi kako biste vidjeli kako osoba kontrolira svoju bolest (iako se ponekad osobe mogu prividno čuvati par dana prije rutinske kontrole, ovaj parametar ipak nam govori o vrijednostima unatrag čak tri mjeseca).

Test opterećenja glukozom (OGTT) izvodi se tako da pacijent popije 75 g glukoze u vodi te mu se potom mjeri razina šećera u krvi, kao i nakon dva sata. Test se ne mora izvoditi u bolničkom okruženju. Ovo je važan test kojim se otkriva preddijabetes, odnosno intolerancija na glukozu.

Prevencija šećerne bolest odnosi se na šećernu bolest tip 2. Šećerna bolest tip 1 ne može se prevenirati. U prvom redu prevencije stoji pojačana tjelesna aktivnost i zdrave prehrambene navike. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji već 30 minuta šetnje dnevno smanjuje rizik od šećerne bolesti tip 2 za 40 %. Jedan je od načina prevencije i prestanak pušenja. U Hrvatskoj 50 % ljudi umire od bolesti srca i krvnih žila, a one su najčešće povezane sa šećernom bolešću i metaboličkim sindromom. Da biste izbjegli takvu sudbinu važno se zdravo hraniti. Osnove prehrane trebale bi činiti integralne žitarice. Meso bi se trebalo nalaziti u samo jednom obroku u danu, a prednost treba davati ribi kad god je to moguće, osobito onoj koja sadrži omega-3-masne kiseline. Svaki dan potrebno je jesti svježe voće i povrće. Potrebno je izbjegavati slatkiše, kolače, industrijske i gazirane sokove te piti isključivo izvorsku vodu, vodu iz vodovoda ili pak čaj bez šećera.



U ovom slučaju može nam pomoći parametar koji se naziva glikemijski indeks hrane. Ova mjera govori nam o očekivanom porastu glukoze nakon konzumiranja namirnice. Hrana s većim glikemijskim indeksom (poput banane) naglo će povećati razinu šećera u krvi, ali će ju i vrlo brzo spustiti, stoga će osjećaj sitosti kratko trajati, a napadaji gladi biti nagli i izraženi.

Liječenje šećerne bolesti zasniva se na dijetetskim mjerama u kojima je najvažnije izbjegavati hranu bogatu jednostavnim šećerima ili zasićenu masnim kiselinama. Šećerna bolest tip 1 liječi se inzulinom. Šećerna bolest tip 2 liječi se oralnim hipoglikemicima, a ako nema uspjeha s ovim liječenjem, tada se dodaje i inzulin. Čaj gorke dinje može ublažiti početne simptome šećerne bolesti. Uljni macerat  piskavice, sikavice, aronije i gorke dinje može pripomoći u reguliranju šećera u krvi.

Svi koji boluju od šećerne bolesti tip 1 trebaju izvršiti probir na komplikacije pet godina nakon postavljanja dijagnoze. Za razliku od njih, osobe koje boluju od šećerne bolesti tip 2 trebaju to učiniti odmah po dijagnozi. Pregled nogu potrebno je učiniti barem jednom godišnje. Fundoskopiju, odnosno pregled očne pozadine potrebno je učiniti jednom u tri godine ako je nalaz uredan, odnosno svake godine ako postoje anomalije. Laboratorijske nalaze s naglaskom na proteinuriju i mikroalbuminuriju, lipidogram, serumski kreatinin i bubrežnu funkciju potrebno je činiti svake godine.



Od 2007. godine u Hrvatskoj postoji Nacionalni program zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolesti. Cilj je programa unaprjeđenje zdravlja te rano otkrivanje, prevencija i liječenje šećerne bolesti i njezinih komplikacija. S ovim programom očekuje se smanjenje porasta prevalencije šećerne bolesti i komplikacija koje prate ovu bolest.

CroDiab registar je osoba sa šećernom bolešću u kojem se prikupljaju podaci na temelju kojih se prave daljnje strategije. Ako bolujete od navedene bolesti, a još se niste pridružili registru, učinite to još danas kako bi se omogućilo daljnje planiranje strategija i aktivnosti.

Zdrav životni stil nije važan samo zbog produljenja trajanja života, već i zbog poboljšanja kvalitete istog. Šećerna je bolest vodeći javnozdravstveni problem i jedna od globalnih kroničnih epidemija suvremenog društva. Potrebne su razne aktivnosti na svim razinama zdravstvene zaštite: primarnoj (kao što je usvajanje zdravih navika života), sekundarnoj ( rano otkrivanje i započinjanje intervencije) te tercijarnoj (kontrola mogućih komplikacija šećerne bolesti). Samo zajedničkim snagama moguće je u konačnici dovesti do poboljšanja zdravlja u populaciji.

Pazite li na zdrave prehrambene navike i vlastito zdravlje?


Educiraj se i preuzmi odgovornost za vlastito spolno zdravlje!


Autorica: Matea Hrboka Zekić, dr. med.

Foto: Canva

0 komentari

Podijeli s nama svoja iskustva i stavove u komentarima.