Ja i odjednom dva: Tri savjeta koja nijedna mama nikad nije poslušala (s razlogom)




Koja tri savjeta slušam otkako sam rodila, a koje nikako ne primjenjujem?


Ovaj ću vas put poštedjeti uvoda. Hvala na pitanju, dobro smo. Preživljavamo jutra sve bolje (i sve ranije) i uživamo u besanim noćima. Dok život i majčinstvo lete preda mnom u najvećoj brzini (i ja s njima), nakon treće godine majčinskog staža i dan danas postoje ljudi koji misle da znaju bolje za moju djecu od mene. Dobronamjerno, namjerno ili slučajno, ova tri savjeta slušam na tjednoj bazi, svakim djetetom sve više. 

Mame koje imate 3+, puste li vas ljudi ikada na miru?

 

1. Spavaj kad beba spava!

Vjerujem da je ovaj najdraži savjet svakoj neispavanoj mami. Prije nego što objasnim zašto, valjalo bi znati da je usko vezan uz njegova prethodnika koji vas je pratio u trudnoći „Spavaj sad jer poslije nećeš!“. Ok, idem spavati sada. Noge su mi oteknute kao plinske boce, po krevetu se kotrljam, znoj mi se na +40 cijedi od kose do pete, u trbuhu mi je igrač američkog nogometa, ali da, sve su to idealni uvjeti da zaspem! I taman kad zaspem, naravno da ću odspavati na miru jer nema veze što mi na mjehuru sjedi cijeli prvi red koncerta Taylor Swift koji pleše na Shake it off. Na neprekidan trudnički san neće utjecati 256 odlazaka na toalet da si olakšam mjehur. Taman će svanuti dok prestanem brojiti. No dobro, mogu zaspati i na wc-u...

Taman kad si se naspavala u trudnoći, dok se nisi ni okrenula oko svoje osi, stiže i slavno „poslije nećeš“. Ma, tko kaže? Pa spavaj kad beba spava. Toliko jednostavno. Pogotovo s bebom od tri, četiri mjeseca koja prolazi svoje prve razvojne skokove. Dakle, kad provedeš oko četiri do pet sati na dan uspavljujući svoju bebu i ona te nagradi s punih 15 minuta čvrstog sna, samo pritisni gumbić OFF i zaspi i ti! Ako već bebe nije jednostavno uspavati, odrasli se samo ugase, zar ne? I nemoj nikako misliti o tortici. 



Kad kažem tortica pričam o planini neopeglane odjeće, o dva prsta prašine na kuhinji, o mrljama od ručka na pločicama... Opusti se i zaboravi jer kad se probudiš, to će sve nestati kao rukom odneseeno! Kako da ne! Sve i da ste zaista opuštena mama koju ne opterećuje što bi sve mogla napraviti dok beba spava (osjećam da će mi od toga mozak jedan dan pregorjeti) i shvatili ste da će se beba probuditi taman kad odlučite što ćete raditi, vjerujem da ste bar jedno vrijeme bili u kategoriji one lude mame koja sjedi kraj djeteta, gleda ga kako spava i jedva čeka da se probudi. U međuvremenu ste fotografirali te prekrasne obraščiće 134 puta jer, Bože moj, anđeo je dok spava, slučajno ste ga samo okrznuli dlanom da se probudi što prije jer vam je dosadno. Možda imate i onu turbo zahtjevnu bebu koja ima radar na vaš pokret i disanje pa jednostavno sve to vrijeme nepomični sjedite kraj bebe, stišana telefona i razmišljate o životu. Kako god bilo, mozak ne možete isključiti. Sve u svemu, većina nas zaista ne spava kada beba spava. Čak ni navečer. Nedavno sam baš pročitala dobar članak na tu temu. Ja također ne zaspem ISTOG TRENUTKA kada oni zaspu jer :

  • jednostavno ne mogu
  • noćni sam tip
  • upijam magiju tišine u satima kad nitko ne viče „mamamama“
  • opuštam se i imam vrijeme za sebe.

I dok ovo pišem, naravno da mi je mama poslala poruku da provjeri spavaju li djeca. „Da, od 20 h.“, odgovaram.  „Ajd' lezi i ti s njima.“... - Oh., ne.

 

2. Ne navikavaj bebu na ruke!

S prvom sam se bebom ovog naslušala od svake osobe koja nas je posjetila u domu. Srećom, druga se rodila u vrijeme ove pandemije pa su posjete u nešto manjem broju jer bih sigurno dobila opomenu pred isključenje kada bi vidjeli kakav je ovisnik o nošenju. 

"Ajme meni, 'ajde što je uništila jedno dijete, ali dva!" 



Uglavnom, tamo negdje u prošlom stoljeću razvila se teza da se bebu treba što manje nositi, s naglaskom „na rukama“ jer će se beba na to naviknuti. Ne zna se točno koje su loše posljedice toga, ali svakako nije dobro za oboje, a pogotovo za majku kojoj su ruke stalno zauzete. Dakle, slijedeći ovaj savjet, poželjno je ignorirati sve instinktivne porive u trenucima kada vam beba plače ili vas treba. Ako ju primite u naručje, razvijate groznu nepoželjnu naviku nošenja. Stoga, što mi je činiti idući put? Beba plače. Prilazim joj, gleda me, suze su u očima, ruke mi pruža, ali ja se vodim time da ju ne smijem nikako naviknuti na ruke. Prilazim joj naopako, hodam na rukama, podižem ju nogama iz ležećeg položaja i voila! Svi sretni, nosimo bebu po stanu, a nije na rukama, na tim groznim udovima u kojima se osjeća sigurno, zaštićeno, toplo, voljeno, maženo. Ma fuj to.   

 

3. Stavi joj keks u mlijeko, bolje će spavati!

Svaka mama najbolje sama prepoznaje vrstu plača kod svoje bebe i na svaki zna kako reagirati. Plač gladi najlakše je prepoznati. Prodoran je, najglasniji i ne pojača se postepeno nego je odmah najjači mogući. Iz petnih žila! Ne prestaje dok bebu ne nahranite. Ali bitno je da prestane i da sve to znamo prepoznati. Sve ostale vrste plača (osim u slučaju kada je beba bolesna) puno su blaže, podnošljivije i neće vam od njih ostati PTSP. Plač je na početku jedini način na koji beba s vama komunicira, na koji javlja kada je ukakana, gladna, pospana ili bi se igrala. Jednom kada to naučimo prepoznati, sve postaje lakše. Također, bebe se puno puta i dugo bude po noći. Najčešće to nema veze s glađu, no neke činjenice očigledno nitko nije rekao par generacija prije nas. Osobito ovim našima, koje su imale nas i znaju samo jedno: "Kada beba plače, gladna je!".  I nema veze što si se ubila da uspostaviš dojenje, nađeš savršen sisač za bočicu i adaptirano mlijeko jer sve je to bezveze i od toga beba bude gladna. Naravno da ti se beba budi po noći jer je, pogađate, gladna! 



„A da joj skuhaš juhu? Pa to je mlijeko slabo.“ 

Da, prabako, ne može držati bočicu sama, ali eksplozivna kombinacija okusa paštrnjaka, mrkve, celera i piletine zasigurno će ju zasititi! 

„Samo joj mlijeko praviš? Pa stavi unutra keks, griz, Čokolino... spavat će cijelu noć!“ 

Ovo je zaista savjet koji nikad ni u snu nisam poslušala jer je sve što (ne) želim u životu  hiperaktivna beba od posljedica šećera. Zamislite, moji spavaju cijelu noć. Ona otkako je napunila 18 mjeseci, on zadnjih par dana. Zašto? Ne znam. Meškolje li se? Traže li dodir, maženje, mene, tatu? Apsolutno! Zato i jesmo kraj njih i zato i jesu bebe.



Ni keks ni ijedna juha nemaju snagu ni moć uspavati i utješiti bebu kao mamina blizina, na maminim rukama. Makar mama ne spavala noć. Zato smo tu.


Ja i odjednom dva: Dvoje djece u dvije godine - kakva sreća ili gdje mi je pamet bila?


Autorica: Andrea Šikić

Foto: Canva

 


0 komentari

Podijeli s nama svoja iskustva i stavove u komentarima.