Educiraj se i preuzmi odgovornost za vlastito spolno zdravlje!

Spolno prenosive bolesti mogu se dogoditi i tebi i meni i svakome! 

Bilo koja spolno aktivna osoba može se zaraziti spolno prenosivom bolešću. U ovome članku doznajte kako zaštiti sebe, ali i druge te koliko je važno preuzeti odgovornost za vlastito spolno zdravlje.

Iako smo skloni razmišljanju da će nas sve spolno prenosive bolesti zaobići (što je i normalna pretpostavka svakog ljudskog bića), potrebno je o istima se informirati kako biste odluke koje se tiču tvog, ali i partnerovog zdravlja donijeli odgovorno i svjesno.

Spolno zdravlje važan je dio ljudskog zdravlja koji utječe na sve aspekte života.

Zašto je važno razgovarati o spolno prenosivim bolestima?

Mnogi izbjegavaju ovu temu iz različitih razloga. Katkad se čini da je prerano za razgovor o ovakvim stvarima, nekima je neugodno, a pojedini roditelji čak misle da će takve teme djecu  potaknuti na rana i rizičnija seksualna ponašanja. No, iznenađujuće, ali istina je skroz drugačija. Pokazalo se da su se djeca koja su češće i dublje razgovarala o ovim temama s roditeljima, ponašala odgovornije od onih koji nisu. 

Slično se odnosi na edukaciju mladih u školama. Ako se mladi informiraju iz pouzdanih izvora  i na vrijeme, može se značajno utjecati na smanjenje spolno prenosivih infekcija, neplaniranih trudnoća i drugih neželjenih posljedica spolnih odnosa.

Baš zato važno je pričati o spolno prenosivim bolestima jer se procjenjuje da u svijetu postoji više od 500 milijuna osoba zaraženih genitalnim herpesom. HPV-om je zaraženo preko 290 milijuna žena i nešto manje muškaraca. Godišnje HPV uzrokuje 528.000 slučajeva raka maternice, odnosno 266.000 smrti. Nadalje, gonoreja i klamidija glavni su krivci upalnih bolesti zdjelice i neplodnost žena. 

U Hrvatskoj je najčešće prijavljivana bolest infekcija klamidijom.

Sindrom policističnih jajnika – PCOS

Spolno prenosive bolesti odnose se na bolesti koje se mogu prenijeti spolnim kontaktom sa zaraženom osobom. Radi se o oralnom, vaginalnom ili analnom kontaktu, a neke od njih prenose se i krvlju ili primjerice s majke na dijete. 

Iako primarno uzrokuju bolesti spolnih organa, mogu zahvatiti i druge organe kao što su jetra ili mozak. 

Najčešće bolesti koje prenosimo na taj način sljedeće su: sifilis, klamidija, gonoreja, trihomonijaza, hepatitis B (HBV), infekcija virusom herpesa (HSV), virus humane imunodeficijencije (HIV) i infekcija humanim papilloma virusom (HPV).

Simptomi

Simptomi su obično slabo izraženi i teško ih je prepoznati (pogotovo kada se radi o muškarcima), stoga zaražene osobe ni ne znaju da šire zarazu. Kod žena se najčešće javlja otežano i bolno mokrenje, intenzivan svrbež i žarenje, promijenjen izgled ili miris vaginalnog iscjetka, ranice, mjehurići i bradavice oko kože spolovila ili anusa te bol prilikom spolnog odnosa.

Od svih spolno prenosivih bolesti ovih je dana jedna posebno aktualna, a to je infekcija humanim papilloma virusom (HPV-om)

Infekcija se prenosi spolnim kontaktom sa zaraženom osobom. Pod spolnim kontaktom misli se na sve oblike spolnog odnosa i intimne kontakte kožom na kožu ili kože na sluznicu. Postoji preko 40 tipova HPV-a koji uzrokuju infekcije spolnog područja. Većina infekcija HPV-om asimptomatska je i prolazi bez posebnog, kauzalnog liječenja. Čak i u to vrijeme, HPV je zarazna spolna bolest. U dobi do 45. godina karcinom vrata maternice treći je po učestalosti kod žena u Hrvatskoj.

Razlikujemo niskorizične tipove HPV-a (na primjer HPV-6 ili HPV-11) koji uzrokuju dobroćudne promjene kao što su spolne bradavice, kondilomi, a koje pronalazimo kod oba spola. Kondilomi se nalaze najčešće na području vanjskih genitalija, ali se mogu pronaći i na licu ili grlu. Za razliku od njega, visokorizični tipovi HPV-a (HPV-16 ili HPV-18) mogu uzrokovati zloćudne promjene kao što je karcinom vrata maternice te nešto rjeđe rak rodnice, stidnice kod žena ili rak penisa kod muškarca.

Kako se spolne bolesti dijagnosticiraju?

Različite spolne bolesti dijagnosticiraju se na različite načine. Kod žena se najčešće uzima bris vrata maternice, a kod muškaraca bris uretre. Osim navedenih načina može se testirati i činiti bris ždrijela ili bris anusa, testirati uzorak krvi ili urina. Preporučuje se započeti s PAPA-testom u 21. godini života i s istim nastaviti do 65. godine života jer je PAPA-test u ovom slučaju probirni test za karcinom vrata maternice.

Prevencija HPV-a dijeli se na primarnu, u koju pripada zdravstveni odgoj (primjerice, u školama, koji nemamo, kasnije stupanje u spolne odnose, manji broj spolnih partnera, redovita zaštita) i cijepljenje te sekundarna prevencija koja se odnosi na organizirani probir žena na karcinom vrata maternice, odnosno redovito obavljanje PAPA testa.

Cjepivo protiv HPV-a

Cijepljenje protiv HPV-a visoko je djelotvorno u prevenciji kroničnih infekcija HPV-om (CIN 2 ili CIN 3) te raka vrata maternice, stidnice, vagine, anusa, orofarinksa, penisa, a isto tako sprječava genitalne bradavice.

Cijepiti se mogu oba spola. Danas je u upotrebi devetovalentno cjepivo, poznatije kao Gardasil 9, koje pokriva HPV tipove - 16,18,31,33,45,52,58, 6 i 11.

Cjepivo sadrži virusu slične čestice te ne sadrži virusnu DNA što znači da ne može inficirati ljudske stanice niti se može razmnožavati. Od 2020. godine besplatno je za sve učenike osmih razreda u Hrvatskoj te je dobrovoljno. Cijepljenje ne uklanja rizik, već ga smanjuje, tako da preporuke o preventivnim ginekološkim pregledima jednako vrijede za cijepljene i necijepljene djevojke i žene.

Dosadašnja istraživanja ukazuju na to da cjepivo protiv HPV-a stvara dugotrajnu zaštitu, dulju od deset godina, čime su mladi zaštićeni u razdoblju početka spolnog života i osnivanja trajne, uzajamno vjerne veze. Nije još potpuno sigurno hoće li u budućnosti biti potrebe za dodatnom, tzv. booster dozom, no za sada se dodatna doza ne preporučuje.

Zašto su roditelji protiv cijepljenja djece?

Nedavno je učinjena anketa među roditeljima osnovne škole u Zadru, u kojoj je sudjelovalo 200 roditelja (majki ili očeva). Rezultati ankete pokazali su da je čak 70 % roditelja protiv cijepljenja, dok je 25 % za, a nekolicina  (njih 5 %) bilo je indiferentno. Oni koji su protiv cjepiva, kao najčešće razloge navode kako imaju sinove, boje se nuspojava, sumnjaju u učinkovitost cjepiva, a jedna osoba navodi kako se njezino dijete zarazilo HPV-om nakon cijepljenja.

Najbolji je način za sprječavanje spolno prenosivih bolesti korištenje mehaničke zaštite, odnosno kondoma. Sigurnost zaštite kondomom ovisi o njegovoj redovitoj i pravilnoj primjeni. Od nekih spolnih bolesti možete se zaštiti i cijepljenjem, kao na primjer cjepivom protiv HBV-a ili HPV-a. Potrebno je obavljati redovite ginekološke preglede u mlađoj dobi što znači barem jednom godišnje. Treba imati na umu da ni jedna zaštita nije 100 % sigurna i da samo odnos dviju zdravih, nezaraženih osoba isključuju rizik prenošenja i širenja infekcije. 

„VOLI I BUDI

Za sigurniji prvi spolni odnos – ne žuri,

Donosi pravilne odluke za zdravlje,

Redovito obavljaj preventivne preglede,

Ako si spolno aktivan/na – rabi kondom.

Vjernost i odgovornost daju sigurnost!“

Hoćete li vi cijepiti vašu djecu? Vjerujete li u učinkovitost cjepiva?

7. listopada - Nacionalni dan borbe protiv raka dojke

Autorica: Matea Hrboka Zekić, dr. med.

Foto: Canva/Unsplash