Pelenski osip ili
dermatitis
jedna je od najčešćih tegoba s kojom se nose roditelji i djeca u svojim
početcima. Pelenski osip pogađa svako dijete barem jednom do njegove druge
godine života.
Često zbog djelovanja iritansa
(stolice ili urina) s mikroorganizmima (kao što je gljivica Candida
albicans ili bakterija) na koži pelenske regije nastaje upala. Iako se
može javiti bilo kada u životu jedne bebe, najčešće se javlja između šestog
i devetog mjeseca života. U tom se periodu djetetu uvode neke nove
namirnice koje mijenjaju kiselost stolice kao što to redovito čine voćke.
Kiselija stolica lakše i jače nadražuje meku bebinu kožu. Osim toga, u tom
razdoblju bebe izlučuju puno više urina. Njihova je koža tada u dodiru s
plastičnom pelenom što ju nadražuje. Korištenje jednokratnih, platnenih pelena
nije garancija zdrave kože jer je njihova moć upijanja manja, stoga je
koža izloženija urinu. Često mijenjane pelene nisu garancija da beba neće
dobiti pelenski dermatitis. Gotovo uvijek kada se javi proljev pojavit će se i osip, a
tome često pridonosi i uzimanje antibiotika koje poremeti bakterijsku crijevnu
floru. Netolerancija na određenu hranu može uzrokovati osip jer se stolicom
izbacuju i ostatci hrane koji na koži izazivaju upalu i iritaciju.
Pelenski osip najčešće se lako prepoznaje. Iako samo ime govori da se nalazi na području
pelena, ono se može proširiti na bedra, ali i na trbuh, a kod dječaka zna
zahvatiti i spolovilo. Bebina koža postane crvena, topla i nadražena, a na dodir je gruba i hrapava zbog ljuskica. Promjena je najčešće crveno-roze
boje, blago uzdignuta od okolnog područja od kojeg je jasno ograničena. Crvenilo je najčešće praćeno i crvenim točkicama ili prištićima. U težim
slučajevima mogu se javiti mjehurići i rane. Za vrijeme pelenskog dermatitisa
beba može biti plačljiva i razdražljiva jer je to njezin način da kaže da nešto nije u redu. Pelenski dermatitis traje od tri do pet dana.
U teškim slučajevima iste
promjene mogu se pronaći i oko usta, ali tada već govorimo o gljivičnim
promjenama u pelenskom području.
U kojim oblicima dolazi?
Iritativni dermatitis
Iako se čini da je poprilično
lako prepoznati pelenski dermatitis, on dolazi u nekoliko formi. Najčešća je promjena na
koju nailazimo iritativni dermatitis koji nastaje zbog reakcije kože
na susret s amonijakom iz urina i/ili stolice. Amonijak podiže pH kože u pelenskom području
te dovodi do aktivacije određenih enzima što potiče iritaciju.
Promjene su jasno ograničene od okoline te se nalaze na izbočenim dijelovima tijela, dok su pregibi barem u početku pošteđeni. Na početku promjene su vlažne,
međutim brzo poprimaju suhi oblik, lako pucaju te se mogu inficirati.
Gljivični pelenski osip
Drugi oblik po javljanju izazvan je Candidom albicans, dakle riječ je o gljivičnom pelenskom osipu. Uvijek se javlja kao sekundarna infekcija, ako je iritativni
dermatitis trajao duže. Candida albicans posjeduje određene enzime keratinaze
koje direktno oštećuju kožu. Vidljiva je promjena crvena, prekrivena sitnim
ljuskicama. U ovoj fazi mogu biti zahvaćeni i pregibi. Često se vide i sitne
pustule, veličine jednog do dva milimetra.
Nerijetko se javlja psorijaziformni
tip pelenskog osipa. Djeca koja obole od ovog tipa imaju povećani rizik za oboljenje od psorijaze kasnije u životu.
Seboreični dermatitis
Seboreični dermatitis javlja se kod djece
koja imaju seboreju i na drugim mjestima, kao što je vlasište ili lice i vrat.
Događa se jer su u prvim tjednima života lojne žlijezde pretjerano aktivne (zbog hormona majke). On se javlja nešto ranije, između trećeg i desetog tjedna života. Ovakve promjene obično same regrediraju nakon nekoliko tjedana. U ovom
slučaju od pomoći mogu biti uljne kupke.
Atopijski dermatitis
Atopijski dermatitis bude manje izražen u
pelenskog regiji jer beba obično ima pelenu te se ne svrbi i ne dira to
područje. Dijagnoza se dobiva nakon što se promjene uoče i na drugim dijelovima tijela.
Da biste spriječili
nastanak pelenskog dermatitisa ili umanjili postojeći, možemo pokušati
slijediti nekoliko savjeta.
Savjeti za ublažavanje
Na upaljeno područje
jako će dobro djelovati obični zrak. „Zračenje“ doprinosi bržem
zarastanju postojećih rana, a s obzirom na to da beba neće imati pelenu, vrlo vjerojatno je da neće nastati ni nove promjene. Osim toga, možemo se
poslužiti trikom kupnje pelena većeg broja od potrebnog. Time pelene neće biti pritisnute uz
kožu, već će razmak između kože i pelene dopuštati zraku da cirkulira.
Potrebno je redovito
i često mijenjanje pelena. Savjetuje se mijenjanje svaka dva sata, uz
nezaobilazno mijenjanje pelena i po noći. Prilikom svakog mijenjanja potrebno je
voditi higijenu pelenskog područja. Savjetuje se umjesto vlažnih maramica
korištenje vatom ili jednokratnim ručnicima i toplom vodom.
Ponekad se u
toplu vodu može dodati par kapi kamilice. Neke mame pak rabe nevenov
čaj koji je jednako djelotvoran i nježan za kožu. Kod suhe i iziritirane
kože pomaže kupka od zobenih pahuljica. Kožu ne treba ribati i natezati nego nježno tapkati i to činiti dovoljno dugo dok sva koža ne bude u potpunosti
suha. Preporuka je korištenje Mustelinim proizvodima, koji su napravljeni pod
pedijatrijskim nadzorom. Čak 90 % njihovog sastava prirodnog je podrijetla. Prigodno je i mlijeko A-Derma Primalba, namijenjeno blagom čišćenju i održavanju optimalnog pH kože.
U rutinu brige za
nježnu bebinu kožu potrebno je uvrstiti kreme ili masti koje sprječavaju
nastanak pelenskog osipa. Krema ili mast imaju mogućnost pravljenja zaštitnoga sloja između kože i urina ili stolice. Mogu biti na bazi voska, cinkova oksida ili
petrolejske masti. Jedna je od najpoznatijih takvih krema Pavlovićeva krema. Osim
nje, jedna je od novijih, a kvalitetnih krema za prevenciju nastanka pelenskog
dermatitisa Mustelina zaštitna vitaminska krema s trostrukim
djelovanjem. Ona umiruje kožu, sprječava nastanak bakterija i doprinosi jačanju
kožne barijere. Dječji puderi u ovom se slučaju ne preporučuju, iako smanjuju
trenje i vlažnost kože, no smanjuju i zračenje. Od krema jednostavnijih sastojaka izdvojila bih lanolinsku kremu koja omogućuje dostatnu zaštitu kože
Proizvodi koji sadrže
cink sprječavaju infekcije i smanjuju upalne procese. Sudocrem krema proizvod je koji se preporučuje uzeti kada je na pelenskom
području već vidljiva promjena. On sprječava infekcije i potiče cijeljenje kože, a u isto vrijeme
smanjuje vlažnost pelenskog područja čineći kožu glatkom, mekom i suhom.
A-Derma Cytellium sprej je koji se rabi i kod vodenih kozica, a
djeluje brzo na točno odabrano područje koje posušuje i ublažava crvenilo. Uriage Baby krema za pelensku regiju
i Bioderma Cicabio losion kreme su skupljeg cjenovnog ranga, vrlo sličnog sastava, a funkcioniraju
na način da štite kožu i pomažu obnavljanju zaštitnog sloja.
U nekim se slučajevima
potrebno koristiti antimikoticima – lijekovima protiv gljivičnih
oboljenja. Tada se koristimo nistatinom, klotrimazolom ili ketokonazolom koji su
veoma učinkoviti u lokalnom liječenju dermatitisa uzrokovanim Candidom
albicans.
S obzirom na to da je cijela regija
iziritirana i često prepuna otvorenih ranica, podložna je sekundarnim
infekcijama. Tada se najčešće rabi mupirocin mast.
Nikad ne započinjite liječenje s antibiotskom masti bez suglasnosti odabranog pedijatra.
Kada dermatitis ne
prolazi u roku pet dana, na preporuku pedijatra možemo se početi koristiti lokalnim kortikosteroidima. Terapija se nikad ne provodi dulje od tjedan dana. Nikad se ne preporučuje istovremeno korištenje kortikosteroidima i antimikoticima.
Ne postoje pelene,
vlažne maramice, mast ili krema koji su univerzalno dobri za svaku bebu. Ono
što je dobro jednom djetetu, ne znači da će odgovarati drugome.
Što se vama pokazalo kao
najbolje rješenje?
Autorica: Matea Hrboka Zekić, dr. med.
Foto: Unsplash
0 komentari
Podijeli s nama svoja iskustva i stavove u komentarima.