Kako uspješno rješavati konflikte u partnerskim odnosima?



Kako bismo trebali postupiti u konfliktnim situacijama s partnerom/icom?

S brojnim konfliktima susrećemo se na svakodnevnoj bazi, tako da su oni neizostavni suputnici svačijeg života. Konflikti nisu rezervirani samo za područje među ljudima, organizacijama, zajednicama i slično, već se javljaju i unutar samih pojedinaca. Takvi intrapersonalni ili unutarnji konflikti često mogu biti izvor, pozadina ili otežavajući faktor u drugim vrstama konflikata poput onih u partnerskim odnosima. U takvom slučaju radi se o interpersonalnim konfliktima ili konfliktima između pojedinaca do kojih dolazi kada partneri imaju različite nepodudarne potrebe, ciljeve, očekivanja, želje, stavove, vjerovanja, interese, vrijednosti ili poglede na sam odnos. 

Razlike u svim navedenim područjima sasvim su normalne i očekivane jer smo svi različiti, ali potrebno je naučiti kako se s njima nositi, kako ih izraziti te kako s njima živjeti bez da negativno utječu na naš odnos. Naravno, pod pretpostavkom da te razlike ne smatramo toliko značajnima da nismo sigurni je li naš partner uopće prava osoba za nas. Osim toga, okidači konflikata mogu biti i puno manje, svakodnevne i naizgled bezazlenije stvari i situacije poput raspodjele kućanskih poslova i brige za obitelj, raspolaganja kućnim budžetom, odabira destinacije za odmor, načina provođenja slobodnog vremena, intimnosti ili svakodnevnih navika, rutina i poroka. 




Osjećaj ili pretpostavka da se ono što je nama važno ne poklapa ili je suprotno od onog što je našem partneru važno, predstavlja plodno tlo za razvoj konflikta jer smo često skloni na bazi takvih osjećaja reagirati u želji da naš partner učini ono što bismo od njega željeli. Da bi situacija eskalirala konfliktom, dovoljno je da takav nesklad osjeti jedna od uključenih osoba te da taj dojam odluči na neki način, direktno ili indirektno, izraziti. Konflikti partnerima mogu biti dosta stresni i teški, rijetko tko uživa u svađanju ili žustrom raspravljanju s partnerom u vezi onoga što nam, primjerice, u vezi smeta. Međutim, potrebno je naglasiti da konflikti nisu nužno loša stvar, da ih se ne treba bojati, da ih ne treba pokušavati izbjeći pod svaku cijenu te da ih ne treba doživljavati kao znakove da nešto nije u redu s nama, našim partnerom ili našim odnosom. 

Konflikti nisu nužno loši.
Dapače, konflikti unutar odnosa predstavljaju izvrsne prilike za bolje upoznavanje partnera, njihovog unutarnjeg svijeta emocija i misli te zajednički rast i napredak. Da bi to bilo tako, takve prilike treba znati iskoristiti. Mogli bismo reći da se treba znati dobro posvađati i raspravljati kako bi iz konflikta obje strane izašle zadovoljne i nepovrijeđene. Neriješeni konflikti mogu predstavljati ozbiljnu prijetnju dobrobiti i opstanku odnosa, stoga ih je važno naučiti uspješno rješavati.


Kako uspješno riješiti konflikt?

Ključ uspješnog rješavanja konflikata leži u dobrim vještinama komunikacije, a upravo one znaju predstavljati najveći problem partnerskih odnosa. Ako osjetimo nezadovoljstvo ili pojavu dilema i pitanja u vezi naših partnera ili odnosa, trebali bismo znati kako ih najbezbolnije izraziti. Moguće scenarije rješavanja konflikata možemo podijeliti u nekoliko kategorija. 





Prvi scenarij uključuje popuštanje i stavljanje svojih zahtjeva, želja i potreba po strani kako bi se udovoljilo željama partnera i kako bi se pod svaku cijenu sačuvao dobar odnos s njima. Drugi scenarij odnosi se na povlačenje, odnosno, na izbjegavanje ili pasivno sudjelovanje u konfliktima, ne zato što nam je partner na prvom mjestu, već zato što nam zapravo nije toliko stalo do naših, a i do partnerovih interesa. Ova dva načina rješavanja konflikata, posebno ako se ponavljaju, mogu dati lažan dojam odličnog slaganja partnera iako se u pozadini zapravo radi o odnosu u kojem je jedna osoba dominantna, a druga submisivna ili o odnosu u kojem je jedna strana pasivna i nezainteresirana. Izbjegavanje konflikata i guranje problema pod tepih može dovesti do nakupljanja problema, stresa i frustracija u odnosu što se može negativno odraziti na zadovoljstvo partnera i trajnost odnosa. 

Treći scenarij nalazi se na suprotnom polu u odnosu na prva dva, odnosno, podrazumijeva beskompromisno nastojanje zadovoljavanja vlastitih ciljeva, želja i potreba bez obzira na ciljeve, želje i potrebe partnera. Neki ljudi znaju u situacijama konflikata reagirati burno, bez kontrole pa i agresivno te u zastupanju svojih stavova „idu do kraja“, odnosno do postizanja osjećaja pobjede nad partnerom. Konflikti u takvim situacijama često ostaju neriješeni, a partneri povrijeđeni. 




Kako bismo izbjegli ovakve scenarije u kojima je netko pobjednik, a netko gubitnik ili smo čak oboje gubitnici, moramo biti spremni više se potruditi, što uključuje iduća dva scenarija. Iako se kompromis najčešće navodi kao najbolje rješenje konflikata, važno je istaknuti da on ima i nadogradnju, a to je integracija. Kompromis uključuje rješenje koje je prihvatljivo jednom i drugom partneru, ali to nije ono što partneri zaista žele, već uključuje određenu razinu popuštanja i odustajanja od svojih prvotnih zamisli. Integracija se, s druge strane, odnosi na dugotrajniji proces prikupljanja informacija, razgovora i oluje ideja između partnera kako bi dubinski shvatili što svatko želi i kako bi prikupljene informacije i saznanja na kreativan način iskoristili za osmišljavanje rješenja koje zaista zadovoljava potrebe obje strane. 


Razlika između kompromisa i integracije

Kako bi vam razlika između kompromisa i integracije bila jasnija, zamislite da vaš partner vikendima više voli ostati s vama kod kuće i uključiti se u mirnije aktivnosti poput zajedničkog obroka i filmske večeri. S druge strane, vi ste više tip osobe od akcije, tako da biste radije subotu navečer proveli na nekom društvenom događanju ili biste priredili kućnu zabavu. Kompromisno rješenje moglo bi uključivati jedan vikend rezerviran za vaše omiljene aktivnosti, a drugi vikend za partnerove. Integrativan pristup bi, s druge strane, zahtijevao detaljniju potragu za rješenjima koja sama po sebi mogu zadovoljiti i vaše i partnerove potrebe bez da morate na to čekati svaki drugi vikend. Mogli biste se, primjerice, dogovoriti da organizirate zajedničku večeru samo s najbližim prijateljima ili da filmsku večer zamijenite nečim aktivnijim poput igranja društvene igre, zajedničkih sportskih aktivnosti ili odlaska van na večeru. Ako nemate vremena ili volje za pronalaženjem takvih rješenja ili u nekim situacijama takva rješenja ne postoje, sasvim je u redu dogovor postići kompromisom. 




Probleme u partnerskim odnosima trebali bismo rješavati izdvajanjem vremena za zajednički razgovor, aktivno promišljanje i međusobno uvažavanje. Vještine koje su nam za to potrebne, asertivno je zauzimanje za sebe, aktivno slušanje, empatija i uvažavanje partnera i nama važne osobe te tolerancija na individualne razlike. 

Asertivnost podrazumijeva jasno, direktno i odlučno izricanje onoga što smatramo problemom ili nam smeta te što bismo željeli da se promijeni, iz vlastite perspektive i uz objašnjenje kako se radi toga osjećamo (korištenje „ja-porukama“), bez napadanja partnera („ti-poruke“). Pri tome bismo trebali biti fleksibilni i realni u vezi naših očekivanja da će partneri biti voljni i spremni odmah početi raditi na onome što mi vidimo kao problem. Već i to što smo im izrazili ono što želimo na odgovarajući način, povećava šansu za pojavom empatije te motiviranosti za promjene i rad na odnosu. Nakon što izrazite partneru svoje misli i osjećaje, dopustite da i on vama iskaže svoje mišljenje te ga pritom pokušajte aktivno i s iskrenim zanimanjem slušati. 

Razliku između „ja-poruka“ i „ti-poruka“ pokušat ću demonstrirati primjerom. Ako smatrate da se vi više, u odnosu na partnera, angažirate u obavljanju praktičnih stvari za kućanstvo, umjesto „Ti nikada ne pospremaš za sobom, lijen si i samo ležiš, znaš li uopće gdje stoje sredstva za čišćenje?“ možete reći: „Čini mi se da sam ja više angažirana oko stvari vezanih uz naše kućanstvo zbog čega se osjećam nesretno i preopterećeno. Voljela bih kada bismo se oko toga mogli bolje dogovoriti, kao i odrediti jasniju podjelu poslova.“ Takav pristup u pravilu otvara vrata komunikaciji i dogovoru te ne izaziva ranije navedene neželjene reakcije. 




Također, ako vam nešto kod partnera smeta, pokušajte to izraziti govoreći o njegovom ponašanju (koje je promjenjivo), a ne o osobnim karakteristikama (koje su trajne). Vrijeđanje, međusobna prepucavanja i okrivljavanja, pasivnu agresiju, ironiju, kao i pretjerano generaliziranje na ranije situacije pokušajte izbjeći.

Nadam se da ćete nekada, u konfliktnim situacijama, pokušati primijeniti ove savjete te da ćete s vašim partnerima moći uživati u pozitivnim promjenama i pomacima, koliko god maleni i postupni oni bili. 


Autorica članka: Mirna Keresteš, magistra psihologije 

Foto: Unsplash

0 komentari

Podijeli s nama svoja iskustva i stavove u komentarima.