Upotreba kiselina u njezi problematične kože


pravilna upotreba kiselina

Vrste kiselina u kozmetici i njihova namjena


Pod pojmom problematična koža podrazumijevamo kožu sklonu aknama, odnosno stvaranju komedona i prištića. Proces nastanka akni uključuje prekomjerno stvaranje sebuma u lojnicama kože, povećanu diobu stanica na površini kože koje začepljuju pore pa dolazi do nakupljanja sebuma i stvaranja crnih (mitesera) i bijelih komedona. Osim toga, prekomjerno stvaranje  sebuma pogoduje razmnožavanju bakterije Propionibacterium acnes koja dovodi do upalnih procesa te stvaranja papula i pustula. Uzrok nastanka akni jesu hormoni koji reguliraju žlijezde lojnice, ali stanje mogu pogoršati stres, hrana bogata ugljikohidratima i mlijekom, pušenje, neki lijekovi  te agresivna kozmetika. 

Iako se najčešće javljaju u doba puberteta, zbog hormonalnih promjena mogu se javiti i u odrasloj dobi. Prema ozbiljnosti simptoma dijele se u više kategorija, a liječenje umjerenih i težih oblika najbolje je provoditi pod nadzorom dermatologa.


kiseline


Upotreba organskih kiselina u njezi kože ima vrlo dugu povijest koja seže do Kleopatrinog doba i kupanja u mlijeku (laktična kiselina), a danas je neki oblik kiseline prisutan u gotovo svakom kozmetičkom proizvodu. Najčešće se pojam kiselina veže uz kemijske pilinge, a tretmani visokim koncentracijama kiselina vrlo će skoro napuniti kozmetičke salone i dermatološke klinike kako bi se nakon ljeta koža obnovila, vratila tonus, smanjile hiperpigmentacije i ublažile ostale posljedice fotostarenja kože.


Kako nanositi proizvode s kiselinama ljeti?

Budući da je intenzivno sunčevo zračenje kontraindikacija za takve tretmane, tijekom ljeta možemo blagodati kiselina iskoristiti uz proizvode koji ih sadrže u manjim koncentracijama i namijenjeni su kućnoj upotrebi. To mogu biti proizvodi za čišćenje kože s kiselinama kao što su gelovi i pjene čije je djelovanje blago jer se kratkotrajno zadržavaju na koži pa su prikladni za osjetljivu kožu. Jači učinak imaju serumi, kreme, tonici i svi drugi oblici koji se s kože ne ispiru.





Koje kiseline imaju učinak kemijskog pilinga?

Najčešća je podjela na alfa hidroksi kiseline i beta hidroksi kiseline, a glavna je strukturna razlika (od koje potječe podjela) položaj hidroksilne skupine.



Alfa hidroksi kiseline (AHA kiseline)

Kiseline iz ove skupine često se nazivaju voćnim kiselinama jer su izolirane iz voća i drugih prirodnih izvora. Najpoznatiji je predstavnik skupine glikolna kiselina  izolirana iz šećerne trske. Njezina posebnost leži u tome što kao strukturno najmanja AHA kiselina prodire duboko u kožu gdje potiče stvaranje fibroblasta – stanica vezivnog tkiva koje proizvode kolagen. Zbog tog se djelovanja često svrstava u skupinu anti-age molekula jer poboljšava elastičnost i tonus kože te smanjuje vidljivost bora.


kiseline


Njezino je djelovanje najbolje u kiselom mediju (do pH 4), a u kozmetičkim proizvodima za kućnu upotrebu dolazi u koncentracijama do 20 % dok profesionalni kemijski pilinzi sadrže i do 70 % glikolne kiseline.

Od drugih AHA kiselina ističu se laktična, malična, mandelična i citričnaLaktična (mliječna) kiselina sastojak je prirodnog kompleksa ovlaživača u koži, a osim hidratacijskih svojstava izaziva manje iritacija od glikolne pa je prvi izbor kod osjetljive kože.

Zajedničko djelovanje svih AHA kiselina jest eksfolijacija kože, tj. omekšavanje veza između stanica na površini kože čime dolazi do odstranjivanja „mrtvih“ slojeva korneocita s površine, pri čemu koža ostaje blistava i svježa. Iz istog se razloga AHA kiseline rabe u tretiranju akni jer je hiperkeratinizacija, tj. nedostatno uklanjanje orožnjelih površinskih stanica česti uzrok začepljenja lojnica i poteškoća u izlučivanju sebuma.

Kada se govori o AHA kiselinama, potrebno je spomenuti i glukonolakton koji je zbog svoje polihidroksidne strukture srodan AHA kiselinama. Njegovo je eksfolijacijsko i hidratacijsko djelovanje slično djelovanju AHA kiselina, ali ima i sposobnost neutralizacije slobodnih radikala zbog čega mu se pripisuju fotoprotektivna svojstva. Osim toga, studije su pokazale jednaku učinkovitost glukonolaktona i benzoil peroksida u tretmanu akni pa je iz tog razloga čest sastojak proizvoda za problematičnu kožu.





Beta hidroksi kiseline (BHA)

Jedina beta hidroksi kiselina koja se upotrebljava u kozmetici, jest salicilna kiselina. Izolirana je iz vrbine kore i srodnik je acetilsalicilne kiseline – djelatne tvari u Aspirinu i Andolu. Njezino je djelovanje, kao i djelovanje AHA kiselina, eksfolijacijsko  (keratolitičko), ali je ona topljiva u mastima. To joj svojstvo omogućuje prodiranje kroz sebum duboko u poru gdje otapa čep sastavljen od lipida i mrtvih stanica te na taj način čisti pore. Iz tog je razloga sastojak izbora u proizvodima za problematičnu kožu jer redovitom upotrebom smanjuje vidljivost pora, uklanja komedone, smanjuje upale te reducira postupalne hiperpigmentacije.


kiseline za lice


Najefikasnija je u proizvodima koji su kiselog pH, između 3 i 4, a najveća je dozvoljena koncentracija u Europskoj uniji 2 %. Kada se nanese u koncentraciji od 2 %, oko 20 %  te doze apsorbira se pa primjena nije preporučljiva kod djece, trudnica i dojilja te osoba alergičnih na salicilnu kiselinu i njezine derivate.

Vrlo je važno napomenuti da se AHA i BHA kiseline, osobito  u višim koncentracijama, u rutinu njege kože uvode postupnno kako bi se izbjegla iritacija. Iz istog je razloga, prema osjetljivosti i tipu kože, potrebno odabrati maksimalnu podnošljivu koncentraciju i pH.

Osim toga važno je napomenuti da je tijekom primjene ovih kiselina obavezna SPF zaštita (ljeti minimalno SPF 30) jer AHA kiseline pojačavaju osjetljivost kože na UV oštećenje, a kod primjene salicilne kiseline zaštita se preporučuje kako se ne bi izgubili pozitivni učinci zbog djelovanja UV zračenja (hiperpigmentacije itd.).


Koje su ostale kiseline učinkovite u borbi protiv akni?


Retinoična kiselina

Retinoična kiselina oksidirani je oblik retinola (vitamina A). Dolazi u obliku tretinoina (all trans retinoic acid) i izotretinoina (13-cis retinoic acid). Topljiva je mastima pa prodire u dublje dijelove kože (dermis). Njezino djelovanje temelji se na  vezanju za specifične nuklearne receptore u stanicama preko kojih regulira različite stanične funkcije, a posljedica je smanjena razgradnja i povećana sinteza kolagena,  smanjen gubitak vode te ojačana epidermalna barijera kože

Osim toga, u gornjim slojevima kože potiče „programiranu smrt“ stanica  te oslabljuje veze među istima čime se postiže eksfolijacija, lakše uklanjanje sebuma i smanjenje upale. Također, preko regulacije melanocita djeluje na smanjenje hiperpigmentacija. Retinoična kiselina vrlo je moćna komponenta u terapiji akni i psorijaze, a vrlo je čest sastojak anti-age proizvoda kao i proizvoda za ublažavanje fotostarenja kože. Zbog iritativnog djelovanja, retinoična kiselina (najčešće kao tretinoin u koncentracijama 0,01 - 0,4 %) djelatna je tvar u lijekovima za lokalno liječenje akni, dok se u kozmetici najčešće rabe retinol i njegovi stabilni derivati kao što su retinil acetat, retinil palmitat i retinil propionat te retinaldehid koji pokazuju bolju podnošljivost na koži.

Osim toga, teži oblici akni koji ne odgovaraju na antibiotsku ni lokalnu terapiju, mogu se liječiti tabletama izotretinoina,  ali samo pod kontrolom dermatologa. Primjena svih oblika retinoida kontraindicirana je u trudnoći, a zbog pojačanja osjetljivosti kože na UV zračenje, primjena se preporuča navečer uz obaveznu SPF zaštitu preko dana.


Azelaična kiselina

Iako mehanizam djelovanja azelaične kiseline nije točno razjašnjen, dokazano je njezino antimikrobno djelovanje  čime se smanjuje kolonizacija s Propionibacterium acnes. Osim toga, ona smanjuje stvaranje keratinocita i melanocita zbog čega se primjenjuje kod terapije akni, ali i kod poremećaja pigmentacije kao što je melasma te kod rozaceje zbog antioksidativnog učinka. Dolazi u koncentracijama od 15 i 20 % na recept, a bezreceptni  su oblici od 10 % i manje. Za vrijeme korištenja proizvoda koji sadrže azelaičnu kiselinu, potrebno je koristiti se SPF zaštitom širokog spektra.


Askorbinska  kiselina

Poznata i pod nazivom vitamin C, askorbinska kiselina danas je zvijezda među sastojcima u kozmetičkim proizvodima za sve tipove kože, a osobito za problematičnu. Najpoznatije je njegovo antioksidativno djelovanje čime se neutraliziraju slobodni radikali i sprječava oksidativni stres kože. Iz tog se razloga njegov potencijal najbolje iskorištava tijekom dana jer smanjuje utjecaj UV zračenja na kožu. Budući da smanjuje stvaranje melanina i posvjetljuje kožu, preporučuje se koristiti se SPF zaštitom tijekom  primjene proizvoda s vitaminom C. Uz protuupalno djelovanje, vitamin C potiče i sintezu kolagena što sve zajedno rezultira blistavom, svježom kožom s manje upalnih procesa i postupalnih pigmentacija.

Molekula  C vitamina nestabilna je pa se danas često rabe derivati kao što askorbil fosfat, askorbil sulfat, askorbil palmitat i drugi u koncentracijama  do 25 %. Budući da čista askorbinska kiselina pokazuje najbolje rezultate, proizvođači su pronašli različite mehanizme kako bi se osigurala njezina stabilnost pa ju neki pakiraju u ampule koje se pripremaju neposredno prije korištenja ili ju proizvode zaštićenu u mikrosfere, tj. liposome. Također, popularan je i oblik praška čiste askorbinske kiseline koji se u maloj količini miješa u kremu ili neku drugu njegu prije nanošenja.


zaštita od sunca


Zaključak

Kiseline su moćni saveznici u njezi problematične kože koji vrlo brzo i učinkovito dovode do poboljšanja. Ipak, potreban je oprez pri odabiru koncentracija kako bi se izbjeglo njihovo  iritativno djelovanje, kao i visoka SPF zaštita tijekom primjene.




Autorica:  Emanuela Jug, mag. pharm.

Foto: Canva






0 komentari

Podijeli s nama svoja iskustva i stavove u komentarima.