Briga o brigama i anksioznost - imate li i vi problem?

overthinking

Briga o brigama kao dio svakodnevice 

Vjerujte mi na riječ kada vam kažem da je naš mozak čudo. On je u našem tijelu big boss koji upravlja svim ostalim sustavima, tako da je njegov rad vrlo složen, a njegova uloga vrlo odgovorna. Do naših osjetila u svakom trenutku dolazi hrpa informacija i podražaja kojih možda nismo niti svjesni. Na njih možemo ili reagirati ili ih možemo ignorirati jer nam iz nekog razloga nisu važni. Koju god alternativu odabrali, našem velikom šefu zadajemo puno posla. Opisana sposobnost naziva se selektivna pažnja, ona se razvija rano u životu te s vremenom u njoj postajemo sve vještiji i uspješniji. Selektivna pažnja u svakodnevnom životu od najranijih dana igra vrlo važnu ulogu. 

Zamislite kako bi bilo da na svaki pa i najmanji i najsuptilniji podražaj moramo obratiti pažnju ili reagirati. Naš bi sustav pregorio dok kažeš keks.



pretjerano razmišljanje


Da bismo, dakle, u svakodnevnom životu bili učinkoviti, moramo moći neke podražaje zanemariti. Ti podražaji ne moraju doći samo izvana, već ih možemo stvoriti i sami u našim mislima. Razmislite samo o tome koliko nam misli svakodnevno padne na pamet. Neke misli pri tome samo dođu i prođu, bez da im pridajemo posebnu pažnju i značaj. Međutim, što s onim mislima koje nam se dugo motaju po glavi, pokreću krugove drugih misli i ne daju nam mira danima i noćima? 


Koji su pokretači neugodnih i zabrinjavajućih misli?

Trigeri za odmotavanje klupka povezanih misli mogu biti i informacije iz našeg tijela, emocionalna stanja, sjećanja, predodžbe i slično. Ljudima koji pate od paničnog poremećaja pokretač kruga neugodnih i zabrinjavajućih misli o vlastitom tjelesnom i emocionalnom stanju mogu biti promjene koje osjete u svome tijelu, npr. u radu srca. Kada osjete takve, moguće i najsuptilnije promjene, mogu pomisliti da će poludjeti, izgubiti kontrolu ili čak umrijeti, što dodatno pojačava osjećaj panike i anksioznosti.

Odlično je da kao pripadnici ljudske vrste imamo sposobnost mišljenja i da smo jedina vrsta koja ima moć samorefleksije, odnosn usmjeravanja na vlastita iskustva, misli i osjećaje. Međutim, ta super napredna značajka može nam ponekad zadavati glavobolju, frustracije, zabrinutost i nelagodu. Slažete li se sa mnom da je dosta naporno i isrcpljujuće stalno o nečemu misliti, posebno ako po glavi vrtimo stalno jedno te iste misli? Zašto to radimo?



negativne misli


Dobro je misliti, ali koja je granica između taman i previše?

Važno je prvo odrediti otprilike neki okvir ili granicu. Psiholozi bi rekli da je granica, naravno, individualna, odnosno, važno je u obzir uzeti kontekst i vaš subjektivni osjećaj. Ne postoji općenita granica i definicija toga što je pretjerano mišljenje ili overthinking koja bi za sve i u svim situacijama jednako vrijedila. Svi se ponekad možemo uhvatiti u pretjeranom analiziranju, premišljanju, razmišljanju, zamišljanju ili izmišljanju. Također, poneke životne situacije, a posebno one teške i zahtjevne poput problema u odnosima, prekida i rastava, gubitka bliskih osoba ili donošenja velikih i važnih odluka, mogu nas preplaviti kako emocijama, tako i mislima, što je sasvim razumljivo. Ako imamo dobre kapacitete, znanja i alate kako se nositi s tim situacijama, ne bi nas trebale previše onesposobiti i preplaviti – barem ne na dulje vrijeme i trebali bismo znati gdje si, kako i s kime možemo pomoći. 

Važno je da nam se overthinking ne događa prečesto i to izvan konteksta te da nemamo osjećaj da smo time užasno opterećeni i da ne možemo normalno funkcionirati.



overthinking


Overthinking

Postoji pozitivan i negativan overthinking. Negativan overthinking odnosi se na stil ponavljajućeg razmišljanja o prošlim, sadašnjim ili budućim problemima te negativnim iskustvima (proživljenim ili očekivanim) od kojeg nemamo koristi, on nigdje ne vodi, troši naše mentalne kapacitete i stvara osjećaj da smo neproduktivni, a svejedno se od njega teško odvajamo. 

Baš kao i pozitivan overthinking, može se odnositi na bilo koje područje života koje nas potiče na razmišljanje ili na brigu, primjerice, na donošenje odluka, procjenjivanje i analiziranje samog sebe, odnose s drugima, na obaveze i izazove koji su pred nama, na organizaciju vremena, planiranje događaja, predviđanje budućnosti i slično. Kao što možete primijetiti, taj overthinking ne mora se nužno odnositi na negativne stvari i situacije, ali i u slučaju planiranja i predviđanja pozitivnih događaja cilj nam ne bi trebao biti toliko se njime opteretiti i pretvoriti lijepo u obavezu.

Priznajem, i meni se zna dogoditi takva situacija tijekom organizacije različitih događaja, poput rođendana ili proslava, što je nešto u čemu bazično uživam i što me ispunjava, ali istina je da si znam zadati previše posla, tako da na kraju ne uspijem uživati u tome onoliko koliko bih željela. A uz puno posla oko organizacije naravno dolazi i neizbježan overthinking oko toga što sve još moram, hoću li sve stići, hoće li se to drugima svidjeti i slično. Ali, naravno, no pressure. Vrlo je slično i s organizacijom „malo većih“ životnih događaja poput vjenčanja kada je vrlo lako skliznuti u krajnost što je dodatno naglašeno u ovim kriznim vremenima kada su neizvjesnost i promjene noćna mora svih mladenaca.

Kada overthinking lagano prijeđe granicu koju možemo podnijeti i koju bismo mogli okarakterizirati kao neometajuću, može predstavljati odraz nekih psihičkih smetnji i problema

Anksiozni poremećaj ili pretjerana zabrinutost

Takav način razmišljanja najčešće je povezan i najviše odgovara anksioznim tendencijama ili osobinama ličnosti. Ono što je zajedničko anksioznim stanjima, a najizraženije je i najtipičnije za generalizirani anksiozni poremećaj jest pretjerana zabrinutost i suočavanje s brojnim „Što ako?“ mislima i imperativima poput „Moram učiniti nešto kako bih spriječio/la da se dogodi katastrofa.“ ili „Moram brinuti o svemu kako ne bih propustio/la nešto važno“. 

Osobe koje pate od generaliziranog anksioznog poremećaja često imaju način razmišljanja koji se naziva briga o brigama odnosno, uz uobičajene brige oko skoro svega, brine ih i to kada se o nečemu ne brinu što može biti poticaj za beskonačno analiziranje zbog čega ih nešto ne brine, a po njihovom bi mišljenju trebalo. Overthinking potiče osjećaj osobne odgovornosti za stvari nad kojima često nemamo kontrolu i moć utjecaja, kao i naredbe o tome što bismo morali, trebali, što bi bilo dobro da učinimo kako bismo, ali samo prividno, nad time stekli osjećaj kontrole.

Pogreške u mišljenju kao i često procjenjivanje i vrednovanje sebe ljudske su karakteristike na koje nitko nije imun i kojima smo svi ponekad skloni. Neke od tih pogrešaka su primjerice sklonost crno-bijelom mišljenju ili čitanju tuđih misli, o čemu ćete više informacija imati prilike saznati u nekim od idućih članaka. Pogreške u mišljenju i procjenjivanje sebe, svojih iskustava s drugima i svoje budućnosti na negativan način, obilježja  su depresivnog načina razmišljanja, koje dodatno pogoršavaju depresivno raspoloženje i pasivno ponašanje te potiču krug depresije.

Vrijedim li ja uopće? Ako mi nešto ne ide to sigurno znači da sam potpuno nesposoban/nesposobna! Ima li moj život uopće neki smisao i svrhu?

Ruminacija - suočavamo li se aktivno s uočenim problemom?

Negativni overthinking, koji se najčešće povezuje s depresijom, ali može se javiti i u nekim drugim stanjima poput poremećaja hranjenja, pretjerane upotrebe alkohola, nesanice, samoozljeđivanja ili hipohondrije, naziva se ruminacija. Ako ruminiramo, znači da smo konstantno i pasivno usmjereni na simptome naše uznemirenosti i stresa te na njihove moguće uzroke i posljedice. Ono što je loše jest da ruminacija ne potiče na aktivno suočavanje s problemima i na promjene aspekata okoline na koje možemo utjecati već na fiksaciju na probleme i osjećaje te, posljedično, stagnaciju i ostanak u mjestu. 


Savjeti za ovladavanje vrtlogom (negativnih) misli i osjećaja

U borbi s negativnim overthinkingom svakako je važno postaviti si prioritete



pozitivni osjećaji


  • Pokušajte dobro promisliti te donijeti što realističniji zaključak o tome na koje stvari u određenom trenutku možete, a na koje ne možete utjecati
  • Također, ne zaboravite da ste vi ti koji imate moć odlučivanja u onome što želite, a u što ne želite ulagati i usmjeravati vaše vrijeme, energiju, novac i ostale resurse. 

Korisno bi bilo ponekad te stvari zapisati kako bismo dobili jasniju sliku o tome koja su to područja na koja možemo i želimo usmjeriti naše djelovanje. Napravite listu prioriteta te razdvojite ono što je hitno i što zaista ne može čekati sutra od onoga što može pričekati i čije odgađanje ne nosi nikakve loše posljedice za nas i druge. Nakon toga možemo početi djelovati, aktivirati se i uhvatiti se u koštac s problemima koje možemo riješiti. Na taj način možemo uštedjeti i poštedjeti naše vrijeme, živce, novac, energiju, ali i sačuvati neke odnose. 


  • Što se tiče odnosa s drugima i problemima koji se mogu javiti u tom području, puno je korisnije shvatiti da je ono na što možemo djelovati samo naša perspektiva i naši postupci, umjesto da stalno ruminiramo i pokušavamo promijeniti druge.

Dajte si vremena i pokušajte prihvatiti to da je rješavanje problema sam po sebi kontinuirani, cjeloživotni proces koji ne možemo zaustaviti. Olakšat ćete si život ako nećete imati nerealna očekivanja oko toga da sve probleme morate (istovremeno) riješiti i da će postojati neko razdoblje vašeg života kada baš ni o čemu nećete brinuti. 

Sigurna sam da se mnogi mogu poistovjetiti s time da najčešće ne prođe puno vremena nakon početka zasluženog i dugo očekivanog godišnjeg odmora kada počnemo zamjećivati koliko nam su nam stan ili kuća nepospremljeni, koliko mrlja imamo na prozorima i koliko bi super bilo da započnemo projekt farbanja zidova ili preuređenja.

Također, taktike tjeranja samih sebe da na nešto ne mislimo korištenjem poruka poput „Nemoj na to misliti!“ ili „Ne smiješ se time opterećivati!“ ne pomažu. Istraživanja u psihologiji pokazuju da takvi pokušaji odvraćanja misli zapravo imaju kontraefektivni učinak, odnosno naravno da ćemo kada nam kažu da ne smijemo misliti na torticu pomisliti upravo na torticu. 

Neki noviji pravci u psihologiji stoga promiču važnost prihvaćanja i učenja kako živjeti s nekim mislima, odnosno, kako preuzeti kontrolu nad mislima koje nam uporno pokušavaju nametnuti svoju volju. 


  • Bilo bi dobro ponekad uzeti predah i vrijeme za sebe ili svoje bližnje, odnosno, odrediti vrijeme u danu kada se možemo i smijemo brinuti. Tada svoje brige i misli možemo i zapisati te ih „pospremiti" i „zaključati“ u staklenku – figurativno ili doslovno.


Ponekad je korisno i odvratiti se od negativnih misli nečim drugim, odnosno, maknuti naš fokus s našeg unutrašnjeg na vanjski svijet te promatrati i uočiti u njemu stvari pored kojih samo rutinski prolazimo i ne pridajemo im preveliku pažnju. 


  • Pokušajte izdvojiti neko vrijeme u danu kada ćete biti u trenutku i doživjeti sve aspekte situacije. Kada se igrate s djecom ili razgovarate s vašim ukućanima pokušajte ne koristiti se tehnologijom ili razmišljati o tome što sve još danas morate napraviti. 
  • Korisno je i pokušati negativne misli koje nam se pojave interpretirati na drugačije načine, na primjer, ne dopustiti da nam jedan jutarnja misao poput „Danas sam se ustao/la na lijevu nogu i sigurno će sve poći po zlu“ pokvari cijeli dan. 

sreća


U redu je da nam se ta misao pojavi, na to ne možemo utjecati, ali možemo ju drugačije interpretirati, odnosno, reći „Ok, sada mi se čini da danas nisam ni za što, no dug je dan, idem vidjeti kako će se zaista stvari odvijati, idem ovom danu ipak dati priliku.“ 

Dobro je i preispitivati istinitost tih negativnih misli. Mogu li zaista unaprijed znati da će dan biti grozan? Koje dokaze za to imam?

Nabrojane tehnike mogu biti korisne, ali ih je potrebno uvježbavati i prakticirati, često i iz pomoć stručnjaka. U okvirima ovog članka, naravno, nije bilo moguće odgovoriti na sva pitanja. Za daljnje istraživanje ove teme preporučam knjigu autorice Susan Nolen Hoeksema „Žene koje pretjerano razmišljaju: Kako se osloboditi pretjeranog razmišljanja i ovladati životom?“ ili neki od brojnih TED talkova na tu temu. 

U naslovu preporučene knjige navedene su žene jer se pretpostavlja da su društveni pritisci koji potiču overthinking snažniji i prisutniji u ženskom svijetu te da su, prema nekim istraživanjima, neka područja mozga povezana i s overthinkingom aktivnija kod žena u odnosu na muškarce.


Autorica: Mirna Keresteš, magistra psihologije

Foto: Canva


0 komentari

Podijeli s nama svoja iskustva i stavove u komentarima.