Kako preboljeti prekid ili rastavu? Savjeti psihologinje

kako prekinuti

Kako poslije nas? Psihologinja savjetuje kako bezbolnije preboljeti prekid ili rastavu braka.

Prekid veze izraz je koji nikog ne ostavlja ravnodušnim. Ljubavni odnosi obično su izvori pozitivnih osjećaja i sigurnosti unutar kojih zadovoljavamo neke od temeljnih ljudskih potreba poput bliskosti, ljubavi i prihvaćanja. Barem u teoriji. Pitanje je što ako ljubavne veze u kojima se nalazimo i u koje ulažemo naše vrijeme, trud, novac i ostale resurse, ne funkcioniraju dobro i ne predstavljaju nam izvor zadovoljstva i sreće, već nas „guše“, čine nas nesretnima ili se jednostavno ne vidimo u njima sada i u budućnosti. Što tada učiniti i kako to preboljeti, a pri tome sačuvati mentalno zdravlje? Možemo li od prekida profitirati i kako?

Prekid odnosa predstavlja događaj koji je većini osoba jako stresan i emocionalan, a može biti i bolan ili čak traumatičan. Kod većine osoba koje su doživjele težak prekid ili razvod, taj se događaj nalazi visoko na listi traumatskih i stresnih životnih iskustava. Karakteristike su traumatskih iskustava da ona uključuju gubitakPrekidom odnosa s drugom osobom iz naših života gubimo ne samo tu osobu nego i određene resurse koje smo u taj odnos uložili te dio sebe u smislu gubitka dijela identiteta koji smo u tom odnosu izgradili. 

Prekid odnosa nužno će unijeti (velike) promjene u naš svakodnevni život, promijenit će naše dnevne rutine pri čemu ćemo dio dana koji smo odvajali za provođenje s osobom s kojom smo bili u vezi,  biti primorani zamijeniti drugim aktivnostima i osobama.

Kada se ljudi najčešće razvode?

Iako su za nas jako bolni, s druge strane, prekidi su česti i činjenica jest da većina ljudi u svom životu doživi barem jedan prekid, a neki i puno više njih. O trendu porasta broja razvoda vam vjerojatno ne moram ni pričati. Prema nekim podacima razvodi brakova u Hrvatskoj doživjeli su vrhunac 2016. godine s brojkom od oko 7000 što čini 34,4 % sklopljenih brakova te godine. Brakovi koji završe razvodom prosječno traju 14,9 godina pri čemu se ljudi koji se razvode, najčešće nalaze u ranim četrdesetima. Drugo kritično razdoblje za razvod jest nakon više od 25 godina provedenog u braku.

Iz psihološke perspektive ti se podaci mogu povezati s razvojnim obilježjima odrasle dobi. U ranim četrdesetima ljudi se počinju osvrtati na svoja životna ostvarenja te preispitivati i evaluirati svoje životne odluke. Što mi moj brak pruža? Što sam unutar i pomoću njega uspio/uspjela ostvariti? Želim li ostatak života provesti s tom osobom? Ako su odgovori na neka od ovih pitanja negativni, posebno ona koje osoba smatra ključnima za svoj život, šansa za donošenjem odluka o prekidu odnosa ili braka znatno se povećava. 

Razlog odluke o prekidu odnosa u tom razdoblju može biti i razmišljanje kako u tom periodu života još nije prekasno preuzeti stvari u svoje ruke, raskinuti nešto čime nismo zadovoljni te se odvažiti na nešto novo i potencijalno bolje. Sve navedeno može se smatrati obilježjem onog što se katkad naziva „krizom srednjih godina“ što vam sigurno nije nepoznat pojam. Prekid braka uz sve navedene poteškoće i stres sa sobom često donosi dodatne komplikacije i teške odluke, primjerice, oko skrbništva nad djecom ili podjele imovine.


život nakon rastave


Na koje načine prekidamo veze?

Iz tog je razloga, između ostalog, važno o prekidima i rastavama pričati te znati neke tehnike pomoću kojih si te situacije možemo, koliko je najviše moguće, olakšati. Većina prekida nije obostrana, odnosno u većini je slučajeva jedna osoba nezadovoljna ili manje zadovoljna odnosom u odnosu na svog partnera. Ta nepodudarnost može dovesti do neželjenih ishoda i emocija poput depresije ili ljutnje.  Ako smo mi ti koji raskidamo odnos, psihološka istraživanja pokazala su da je glavni faktor koji određuje ishod prekida, strategija koju koristimo kako bismo partneru prenijeli poruku o našoj namjeri.  



preboljeti prekid


Ljudi koji žele prekinuti odnos u tu svrhu koriste se nizom različitih strategija koje se međusobno razlikuju prema direktnosti te količini brige i empatije prema partneru čije će ime (uskoro) biti zamijenjeno ili dopunjeno titulom bivši. Ta briga i empatija zatim povratno utječu na reakciju i osjećaje uskoro bivših prema prekidu i prema nama.

Strategije koje uključuju indirektne načine prekida, npr. korištenje tehnologije ili izbjegavanje partnera, obično ne šalju poruku suosjećanja te izazivaju negativne reakcije. One se više koriste u situacijama niske intimnosti i sličnosti partnera te kada je udio krivnje partnera visok. Suprotno tome, direktne strategije, npr. izravni razgovor s (bivšim) partnerom o svojim osjećajima i razlozima za prekid te iskazivanje otvorene želje za time, mogu umanjiti negativne reakcije. Direktne strategije češće se primjenjuju kada su intimnost, preklapanje socijalnih mreža (velik broj zajedničkih prijatelja) i bliskost visoki. 

Stereotipne poruke ili rečenice za prekid poput „Nisi ti kriv/a, ja sam.“ zapravo rezultiraju negativnim ishodima poput depresije, slabijeg osjećaja slobode nakon prekida i manjeg zadovoljstva, a partneri koji to učine na taj način, ostavljaju dojam kao da ih nije briga. Osobe koje tako prekinu odnos, obično žele ostaviti prostor za moguće ponovno povezivanje s partnerom nekada kasnije što se često i dogodi.

Pogledajmo sada drugu stranu medalje – kako se osjećamo kada netko prekine s nama? Za većinu ljudi prekid, barem u početku, ima negativne posljedice poput osjećaja depresije, usamljenosti, rastrojenosti, stresa te gubitka sebe ili osjećaja tko mi kao cjelovite osobe jesmo i koliko vrijedimo. S druge strane, neka istraživanja pokazuju da se nakon prekida možemo i dobro osjećati. Kako to postići?



nakon prekida


Kako se nositi s prekidom?

Idealna strategija za nošenje s prekidom kada je naš partner donio odluku o tome, bila bi ona koja uključuje mogućnost fokusiranja na pozitivne aspekte iskustava koja smo imali u vezi uz spontano minimiziranje neželjenih emocija. Sposobnost da pronađemo nešto pozitivno čak i u prekidu te da cijenimo i pospremimo u ladicu lijepih uspomena i sjećanja ono što smo imali, može pokrenuti osobni rast i dobrobit. Ljudima obično to spontano ne padne na pamet, a istraživanja pokazuju da ta tehnika može pomoći prebolijevanju prekida, tako da može biti korisno zapisati pozitivne strane prekida. 

Neki se ljudi sami po sebi osjećaju bolje nakon prekida ako odnos nije doprinosio njihovom osobnom rastu i pozitivnim osjećajima. Ako se u našem životu promijeni nešto što nije bilo dobro i zbog čega smo se osjećali loše, ne čudi da bismo nakon toga mogli osjećati olakšanje, slobodu, zadovoljstvo i sve ostalo što nam je do tada nedostajalo.

Što bismo iz svega navedenog mogli zaključiti - kako najbolje prekinuti i kako se najbolje nositi s prekidom?

Ako ste čitali moje prethodne članke, neće vas iznenaditi što ću napisati da jedinstvenog odgovora nema, već da on ovisi o vama, vašem (bivšem) partneru i o karakteristikama vašeg odnosa. Ako ste vi ti koji prekidate vezu, a vaš partner nije učinio ništa toliko loše, već jednostavno osjećate da to nije to ili da vas odnos više ne ispunjava, savjetovala bih vam da to učinite otvoreno i empatično, ali odlučno. U takvim situacijama dobro je imati razvijene vještine asertivne komunikacije kako biste na prikladan način partneru mogli objasniti kako se osjećate,  razloge vaše odluke i ono što od njih u tom trenutku očekujete bez da ih previše povrijedite. 

Ako se nalazite u specifičnijoj situaciji, primjerice, ako se vaš partner na bilo koji način nije dobro prema vama odnosio, rekla bih da bi vam najvažniji cilj trebao biti da se na bilo koji način maknete iz te situacije koja može biti nepovoljna za vaše zdravlje i stanje.
Ako ste, s druge strane, vi oni s kojima je netko prekinuo, savjetovala bih vam da činite što god mislite da vam u tom trenutku treba i pomaže sve dok to nisu strategije koje će dovesti do izbjegavanja prihvaćanja situacije i gomilanja drugih problema poput pretjerane konzumacije sredstava ovisnosti. 



prekid


Ako vam u početku odgovara da budete sami, to je sasvim u redu. Dajte si vremena koliko vam je potrebno za procesiranje svega što se dogodilo. U situaciji samoće svom mentalnom stanju možete doprinijeti tehnikom pisanja dnevnika u obliku teksta ili tablica u koje ćete unijeti i pratiti svoje misli, osjećaje, situacije koje lakše ili teže podnosite i slično. Pisanje dnevnika može vam pomoći da dobijete bolje razumijevanje i uvid u svoje stanje te da otkrijete što vam pomaže u oporavku kako biste to mogli češće prakticirati.

Preporučujem vam da se ne izolirate sasvim od drugih te da, korak po korak i kada za to budete spremni, potražite pomoć bliskih osoba koje vam mogu pružiti utjehu, saslušati vas te vam pomoći da se društveno aktivirate, da pronađete i da se uključite u ono što volite i nastavite živjeti svoj život. Ako se dulje vrijeme ne osjećate bolje ili ako primijetite da prekid previše utječe na vaš život i svakodnevno funkcioniranje, uvijek možete potražiti i stručnu pomoćOno što možete očekivati od stručne pomoći jest aktivno slušanje i razumijevanje bez ikakvog osuđivanja od osobe sa strane koja nije bila ni na koji drugi način uključena u vaš odnos. 

Od stručnjaka, za razliku od nekih nama bliskih osoba, nećete dobiti direktivne savjete ili ultimatume o tome kako biste se trebali ili kako se ne biste smjeli osjećati ili ponašati poput „Kakav kreten, moraš prekinuti s njim!“, „Ja ne znam kako ti to uopće možeš trpjeti, ja bih ga davno ostavila.“, „Ne smiješ sad biti tužna, ionako te nije bio vrijedan, moraš mu pokazati da si bolja od njega!“ što ponekad može dodatno pogoršati ionako tešku i emocionalno preplavljujuću situaciju. Također, stručnjaci vam mogu pomoći da bolje razumijete utjecaj i značenje tog događaja za vaš život te vas poučiti vještinama nošenja s tim gubitkom.

Kada prođe prva bujica emocija, koja je uobičajeni dio oporavka, bilo bi dobro da naučite prihvatiti prekid kao normalni dio života, cijeniti zajednička iskustva koja ste imali te ih iskoristiti za početak otvaranja nove i potencijalno bolje stranice u vašem životu. Prethodna rečenica može vam zvučati kao utopija, ali zato ponavljam – dajte si vremena i budite strpljivi, nekada stvarno vrijeme u kombinaciji s nekim od navedenih prijedloga može izliječiti (skoro) sve rane.
Autorica: Mirna Keresteš, magistra psihologije

Foto: Canva

0 komentari

Podijeli s nama svoja iskustva i stavove u komentarima.