Zašto je povezujuće roditeljstvo ispravna odluka svakog roditelja?
Što je to povezujuće roditeljstvo i zašto je isto
bitno u odgoju svakog djeteta? Kakav je stav društva prema ovom relativno
nepoznatom pojmu i kako se nositi s tim kao roditelj?
Povezujuće roditeljstvo podrazumijeva pristup
roditeljstvu koji stvara snažnu povezanost između djeteta i roditelja pri čemu
je temelj usmjeren na dugotrajne učinke naše uloge kao roditelja.
Većina je ljudi sklona podrediti svoje stavove i
mišljenja fenomenu koji nazivamo „normalom“ gdje se od pojedinca očekuje da
nema izgrađenu individualnu osobnost, već pripada formatu kolektivne mase.
Svako odstupanje od tzv. normale
predstavlja put u marginalizaciju pri čemu je svaki stav pojedinca tretiran s
povećom dozom predrasuda i kritike.
Vrijeme povezujućeg roditeljstva tek treba doći.
Malobrojni su primjeri primjene navedenog - pogledajte oko sebe; koliko poznajete
roditelja, a koliko je od njih onih koji se koriste ovim pristupom? Vrlo malo ili
možda čak nitko iz vašeg kruga obitelji, prijatelja i poznanika. Dijelom se
razlog krije u tome što mnogi razmišljaju na način da je svijet crno-bijelo
mjesto, smatraju kako primjena određenog pristupa podrazumijeva isključivo i
slijepo slijeđenje konkretnih načela nabrojanih u nekoj knjizi dok ne uzimaju
u obzir činjenicu kako je svako dijete jedinstveno, svaka obitelj posebna i
svaka situacija iziskuje svoju reakciju. Kako biste primijenili spomenuti
pristup, vi se ne morate isključivo podrediti teoriji o istom, već trebate
poraditi na tome da pristup prilagodite svom primjeru. Vi ste ključ ove formule
i samo vi znate kako ju primijeniti u svojoj obitelji. Nitko vam drugi to ne može
naložiti.
S druge strane, postoje ljudi koji odbacuju sve što
se smatra „modernim“, i toj velikoj skupini teško je skrenuti pozornost na pristup
koji iza sebe ima preko 60 godina znanstvenih istraživanja, a čije su
posljedice dobro poznate u razvijenijim društvima svijeta. Takvi ljudi većinom
smatraju kako je praksa jedini bitan faktor u odgoju djece („nećeš iz knjige
naučiti kako odgojiti dijete“), kako su informirane metode stvar pomodne
generacije sklone eksperimentiranju s trivijalnostima te kako uvođenjem novih
pristupa ustvari uništavamo tradicionalni faktor obiteljskih vrijednosti.
Oni odbacuju sve što bi moglo imati veze s
„modernim“ pristupom: tako primjerice smatraju kako je zdrava prehrana
izmišljena banalnost; dojenje je nepotrebna tlaka, pri čemu produženo dojenje
poveći tabu; nošenjem djeteta isto ćemo razmaziti, a nitko ne želi razmaženo
dijete koje trči za roditeljem i želi s njim ostvariti bliskost i povezanost;
fizičko kažnjavanje način je na koji se djeca discipliniraju od pamtivijeka,
sve drugo su gluposti koje ne funkcioniraju; ako sam ja nervozan i frustriran,
logično je da i ostatak obitelji sa mnom nosi teret te nervoze itd.
Također je bitno napomenuti da se ljudi boje
nepoznatog, i bez obzira na to što je sve više spominjan u medijima i na društvenim
mrežama, pristup povezujućeg roditeljstva često poprima negativne konotacije
jer se povezuje s popustljivim roditeljstvom, gdje je djetetu sve dopušteno i
gdje djeca vode glavnu riječ u obitelji. To nikako nije ovaj pristup jer on
definira precizno određene uloge roditelja i djeteta gdje se djetetu određuju
jasne granice djelovanja, prilikom čega ga želimo izgraditi u samostalnu,
emocionalno stabilnu i samouvjerenu odraslu osobu.
Možda društvo kao takvo još uvijek nije spremno u
potpunosti prihvatiti pristup povezujućeg roditeljstva, no to ne znači da mi
kao pojedinci ne možemo svojim primjerom ukazati na dobrobiti i pozitivne
ishode istog.
Poraditi na samom sebi, informirati se te učiti kroz
teoriju i praksu ne bi trebalo predstavljati prepreku za ostvarivanje vlastitog
potencijala jer jedino se kroz trud mogu prepoznati poželjni učinci našeg
djelovanja, a sve kako bi svojoj djeci pružili zdrav odgoj, sretno djetinjstvo
i kvalitetan temelj za odrastanje.
Autorica: Magdalena Božičević
Autorica: Magdalena Božičević
Foto: Pexels
0 komentari
Podijeli s nama svoja iskustva i stavove u komentarima.