Približio
se i taj dan. Sitno brojimo do susreta i suživota s trećim valom popuštanja
mjera. Ne samo da ćemo se moći urediti odlaskom kod frizera, kozmetičara ili
pedikera nego ćemo uskoro moći i ispijati kave i ostala pića koja život znače na
terasama omiljenih kafića. U redu, možda se nećemo baš svi moći odmah urediti –
ne znam kakve ste vi bili sreće, ali ja ću na svoj termin morati čekati do
kraja svibnja. Možda se koji puta počastimo doručkom, ručkom ili večerom u
nekom restoranu, odnosno, naravno, na njegovoj terasi. Shopping je također
opcija. Dio nas vratit će se uobičajenom obavljanju poslova na dobro poznatim
radnim mjestima, a dio vrtićanaca, školaraca i studenata ponovno će popuniti
stoličice, krevetiće te školske i studentske klupe. Zvuči kao sasvim normalan i poželjan život za kojim
trenutačno još uvijek žudimo, no hoće li uistinu biti tako?
Vratio si se, živote?!
Vratio si se, živote?!
Pa,
krenimo u analizu i predviđanje stanja s onim očitim. Unatoč osjetnom
popuštanju mjera, i dalje postoje brojna
pitanja na koja nismo i ne znamo kada ćemo dobiti odgovore. Kada ćemo naše živote ponovno moći obogaćivati
sadržajima poput koncerata, kazališta ili kina? Kada ćemo se moći družiti s
dragim ljudima neopterećeni time jesmo li se okupili u prevelikom broju ili
prekršili socijalnu, tj. fizičku distancu? Kada ćemo moći posjetiti rodbinu ili
prijatelje koji žive u drugim zemljama? Kada ćemo moći ostvariti vjenčanje o
kakvom smo dugo vremena maštali ili proslaviti rođendan na način koji bismo
željeli? Kada ćemo moći zagrliti prijatelja, prijateljicu, dijete, majku, oca,
djeda ili baku bez podmuklog osjećaja da smo time prekršili neko društveno
pravilo ili, još gore, ugrozili nečiju sigurnost ili zdravlje? Kako će nam
izgledati godišnji odmor i hoćemo li si ga uopće moći priuštiti? Jesmo li
dobili bitku protiv koronavirusa ili će uslijediti novi val zaraze? Vjerojatno
postoji još puno toga što sam zaboravila nabrojiti.
Kako
god okrenemo, u kompleksnoj koronavirus jednadžbi ostalo je još puno
nepoznanica što se suprotstavlja prirodnim potrebama za predvidljivošću, kontrolom i sigurnošću,koje su tijekom razdoblja
krize još i veće. Prisjetite se koliko smo samo puta tijekom posljednjih
mjeseci čuli da će se neka odluka donijeti ili održati „ako epidemiološka
situacija to dopusti“ što može dodatno doprinijeti osjećaju neizvjesnosti i
nesigurnosti. Situacija krize može rezultirati pojavom neugodnih emocija te nastajanjem novih ili
pojačanjem postojećih psihičkih simptoma, smetnji, poremećaja i bolesti.
Stručnjaci iz područja mentalnog zdravlja, nažalost, predviđaju trend porasta
navedenog. Mnogi od nas suočavaju se s dodatnim poteškoćama poput gubitka ili smanjenog
opsega posla što za sobom povlači financijsku nestabilnost i neizvjesnost te
niz psihičkih poteškoća. Pred roditelje djece vrtićke i školske dobi stavljen
je i teret donošenja važnih odluka te preuzimanja odgovornosti za zdravlje i
dobrobit njihovih mališana kao i usklađivanja obiteljske i radne uloge.
Kako se nositi s novonastalom situacijom?
Trebamo,
međutim, imati na umu da smo svi
različiti i da nećemo svi reagirati na krizu na isti način. U ovakvim
neuobičajenim okolnostima individualne razlike još više dolaze do izražaja u
što ste se sigurno i sami uvjerili. Neki su vrijeme provedeno u karanteni iskoristili za sređivanje nesređenih poslova,
uvođenje reda u kaotične ormare, razvrstavanje, a možda čak i bacanje hrpi nakupljenih
papira i stvari ili jednostavno za kvalitetan odmor i opuštanje. Neki su se tijekom vremena provedenog unutar četiri zida uspjeli posvetiti sebi, svojim
partnerima ili obitelji. Mnogi su razvili inovativne vještine, ideje i hobije
te uveli neke nove rutine i aktivnosti u svoje živote. Možda nismo postali
profesionalni chefovi, ali barem
sigurno znamo napraviti kruh (možda čak i bez kvasca). Šalu na stranu, lijepe i
korisne stvari koje smo naučili, mogle bi u nama pobuditi osjećaj straha ili
tjeskobe uslijed povratka u normaln(ij)e životne okolnosti jer „Što ako sve što
nam je tijekom karantene bilo lijepo i u čemu smo istinski uživali, sada ponovno izgubimo?“
Neki
su se, s druge strane, zatekli u okolnostima koje za njih nisu bile toliko
povoljne (obiteljsko nasilje, neslaganje s ukućanima i slično). Usudila bih se
reći da je karantena zapravo pokrila čitav raspon
reakcija – od krajnje pozitivnih do onih, nažalost, krajnje negativnih. Vjerojatno
su se te reakcije ponekad mijenjale i unutar istih osoba. Način reagiranja na
iznenadne i krizne događaje u životu ovisi o nizu čimbenika, poput naših
mehanizama suočavanja sa stresom i rješavanja problema, ranijih iskustava sa
sličnim događajima ili osobnih karakteristika. Jesu li, primjerice, u skladu s
raznim internetskim šalama, introverti uživali, a ekstroverti patili tijekom
karantene?
Pred
kraj želim naglasiti da unatoč svim gore navedenim ograničenjima, pitanjima,
dilemama i poteškoćama, i dalje nije sve
tako sivo. Dapače, iz sivila postupno počinju izvirivati veselije boje. Čak
i kada su mjere karantene bile najstrože, mogli smo raditi puno toga za što
ranije nismo imali vremena ili prilike. Količina izbora možda se značajno
smanjila, ali mogućnost izbora nije
u potpunosti nestala. Otvorile su nam se i neke pogodnosti koje nam inače ne bi
bile pružene, poput mogućnosti besplatnog gledanja kazališnih predstava, live
koncerata, virtualnih šetnji muzejima ili skidanja knjiga i časopisa. Puno se
stručnjaka iz područja tjelesnog i mentalnog zdravlja velikom brzinom
angažiralo u cilju organiziranja i pružanja stručne pomoći i podrške. Da pokušam parafrazirati krizni stožer, možda se
nećemo moći sasvim riješiti epidemije i prisutnosti koronavirusa, nego ćemo
morati naučiti živjeti zajedno s tim.
Kako
biste sami sebi olakšali život, pokušajte prihvatiti
ovu situaciju i svoje osjećaje onakvima kakvi oni jesu, a ne si zadavati
imperative o tome kako bi trebalo biti ili kako biste se trebali osjećati. Ako
osjećate ugodu ili ponos radi nečeg novog što ste savladali, uveli ili vratili
u svoje živote, pokušajte, u mjeri u kojoj vam okolnosti dopuste, u tome ustrajati. Ako smatrate da si ne možete
pomoći sami ili da vam ne mogu pomoći bliske osobe, slobodno potražite pomoć stručnjaka, npr. psihologa. Također,
pokušajte biti strpljivi i
angažirati se u aktivnostima, koje su nam u posljednje vrijeme bile „zabranjeno
voće“, malo po malo, kako ih (ponovno) prebrzo ne bismo počeli shvaćati zdravo
za gotovo, već kako bismo iz ove situacije nešto naučili i izašli nešto
mudriji. Sjetite se one stare „svako zlo za neko dobro“.
Autorica:
Mirna Keresteš, magistra psihologije
Foto: Pexels
2 komentari
Bravo, odličan tekst.
OdgovoriIzbrišiHvala u autoričino ime! Drago nam je da ti se sviđa.
IzbrišiPodijeli s nama svoja iskustva i stavove u komentarima.