Volite li svoje tijelo?
Je li Vaš beach body u niskom startu za pokoriti plaže ili tek sramežljivo proviruje iz kabine?
Ne
znam pjevušite li već u glavi „ljeto nam se (skoro) vratilo“ uz klasični
dodatak „uo uo uo“ ili vam se prikladnije čini „o ne, o ne, o ne“ jer vaše tijelo
još nije #beachready, ali mislim da je važno da podijelimo neka iskustva o
današnjim utjecajima na žensko tijelo i onome što prema njemu osjećamo. Žensko tijelo. Što vam prvo pada na
pamet kada čujete taj izraz? Meni se odmah u glavi pojavi obris figure pješčanog sata uskog struka, širokih
(ali naravno ne preširokih) bokova i pozamašnih, ali ujedno čvrstih oblina. Ta
slika u glavi ugodna mi je sve do trenutka povratka u realnost i spuštanja na
razinu vlastitog tijela, za što je otprilike potrebno par milisekundi nakon
čega slijedi „Hej, pa ti tako ne izgledaš!“. Zbog čega onda moram tako misliti?
To
što se u mojoj glavi tada događa konflikt je između ideala ženskog tijela
koji sam ugradila u vlastiti pojam o sebi i realne slike, odnosno, znanja o izgledu vlastitog tijela. Pitanja
koja se nameću sama od sebe su otkuda dolaze ti ideali, zbog čega smo im
podložni i što dalje s time učiniti? Mislim da rijetko koja žena u današnje
doba može tvrditi da to što misli o sebi ne ovisi o utjecajima iz medija kojima smo svakodnevno izloženi. Čak i ako
niste aktivne na društvenim mrežama, slike i poruke o tome kako bi vaše tijelo
trebalo izgledati i o čemu biste sve trebale voditi računa već će nekako
pronaći svoj put do vas. Na Instagramu
i ostalim društvenim mrežama postoje, naravno, i profili naših prijateljica te
utjecajnih žena koje ne podliježu idealima mršavosti, no, činjenica jest da
vodeće i najutjecajnije profile posjeduju poznate osobe konvencionalno
atraktivnog i mršavog izgleda. Stoga nas ne treba čuditi što većina istraživanja
pokazuje da društvene mreže negativno
utječu na žensku sliku o tijelu.
Uz
to, istraživanja općenito pokazuju da dosta velik broj žena već u startu nije
zadovoljno izgledom svog tijela. Ljepota je nešto osobno i subjektivno, ali u
isto vrijeme i univerzalno – svi znamo tko su osobe koje ostalima postavljaju
ljestvice izgleda i kako one izgledaju. Ideali ženskog tijela koji se prikazuju
u medijima obično uključuju vitkost i
obline te se više mijenjaju tijekom vremena u odnosu na ideale muškog
tijela. Realno, kada mišićavi i visoki muškarci nisu bili in? S druge strane, iako Marilyn Monroe i danas većina ljudi smatra
atraktivnom ženom, činjenica je da vjerojatno ima previše „špeka“ na trbuhu da bi sasvim udovoljavala današnjim standardima
ljepote. Koji je današnji ideal ljepote ženskog tijela? Osobno se ne mogu
obuzdati, a da mi se u glavi instant ne nametne slika Kim Kardashian, čije
(trenutne) tjelesne proporcije prkose svim zakonima prirode. Sjetim se i scena
iz nekih filmova ili serija u kojem su glumice jako zabrinute jer ne stanu u
size zero, odnosno veličinu XS.
Problem
sa psihološke strane je upravo to što ti standardi nisu realni, a mnogima nisu niti dostižni. Poruka koja danas često dolazi iz medija je da se za postizanje „savršenog izgleda“ treba svojski
potruditi i duboko potegnuti
u džep. Čak i kada to sve učinimo, pitanje je koliko ćemo biti zadovoljne i
hoćemo li uspjeti u našem naumu dostizanja savršenog izgleda. Što je uopće
savršen izgled i koja je granica do
koje smo spremni ići kako bismo ga postigli ili mu se približili? Dio ljudske
prirode nažalost je osjećaj da nikada nismo potpuno zadovoljni i da smo zapravo
nezasitni – stalno bismo svega, još i
još. Na taj način, možda i nesvjesno, stvaramo plodno tlo medijima, kozmetičkim
kompanijama, plastičnim kirurzima i sličnom, što nas dovodi u začarani krug.
Stalno nezadovoljstvo tijelom i izgledom može predstavljati ozbiljnu prijetnju kako psihičkom, tako
i tjelesnom zdravlju jer nas ponekad potiče na neke drastične korake koji mogu
biti rizični za zdravlje.
Mijenja
li se situacija kada nas poznate osobe, na primjer, fitness trenerice,
svojim postovima i motivacijskim opisima fotografija potiču na pozitivne
promjene poput vježbanja ili pravilne prehrane? U nekim istraživanjima
provedenim ove godine ustanovljeno je da promatranje fotografija isklesanih
tijela popraćenih pozitivnim i motivacijskim opisima o prihvaćanju vlastitog
tijela nema pozitivan učinak na zadovoljstvo i osjećaje prema tijelu. Dakle, koliko
god se fitness treneri i influenceri trudili za nas stavljanjem heštegova #LoveYourBody ili #Fitspiration, kao i pisanjem tekstova o važnosti prihvaćanja
vlastitog tijela, to nažalost neće spriječiti negativan utjecaj fotografije na
naše raspoloženje i zadovoljstvo samima sobom. Što vi o tome mislite? Motiviraju
li nas takve objave da se odlijepimo s kauča, znojimo satima u teretani te
jedemo avokado i poširano jaje za doručak ili u nama izazivaju negativne
osjećaje prema vlastitom tijelu i čine nas nesretnima?
Kako zavoljeti vlastito tijelo?
Za
kraj bih vam voljela dati neki mudar savjet o tome kako zavoljeti vlastito tijelo,
ali bit ću iskrena i priznati da ni sama ne znam kako to postići. S obzirom na
to da sam (tipična) žena i da na gotovo svakodnevnoj bazi vodim borbu između
zadovoljstva i prihvaćanja svog tijela s jedne te promatranja „pod povećalom“
svake sitnice koja mi smeta s druge strane. Nekad imam osjećaj da smo moje
tijelo i ja u nekom „love and hate“
odnosu. Volim naravno i koji puta pogledati neki reality, isprobavati i kupovati kozmetičke proizvode te scrollati po Instagramu. Svjesna sam da to sve na mene utječe, ali trudim se držati
stvari pod kontrolom, što znači i ograničavati
te ponekad kritički sagledati
sadržaj kojem sam izložena. Zbog čega bi
meni jedna Kim Kardashian postavljala pravila o tome kako moram izgledati?!
Mislim čak da sam s godinama u tome sve uspješnija.
Kao
Mirna – obična cura, a i kao Mirna – psihologinja smatram da je bitno tu
klackalicu osjećaja, misli i procjena zadržati na svojoj strani, kako bi naš cjelokupni dojam o sebi i svom tijelu,
unatoč svim manjim ili većim nedostacima, bio pozitivan. U skoro sve u
životu treba uložiti trud ako želimo da uspije, pa tako i u ovo – uvjerena sam
da mi to možemo. Na tom putu prema većem prihvaćanju vlastitog tijela i većeg
zadovoljstva njime bit će sigurno uspona i padova, boljih i lošijih dana, ali
nije nemoguće, posebice ako si zadamo realnije i manje ciljeve te idemo korak
po korak. Pokušajte promatrati i cijeniti napredak više u odnosu na same sebe, manje u odnosu na zadane ideale. Nagradite se za trud i postignute
rezultate. Budite strpljive i naučite tolerirati i lošije dane jer obično nakon
kiše stvarno dolazi sunce. Važno je da ne
odustajete jer za rad na sebi i pozitivne promjene nikad nije kasno. Činite
sve što vas čini sretnima i što vam u ostvarenju tog cilja pomaže, dok god to
ne šteti vašem psihičkom i tjelesnom zdravlju te vas ne dovodi do nagomilanih
minusa i bankrota. Mislim da su u ovom slučaju umjerenost, svjesnost i samokontrola majke znanja i očuvanja
zdravlja.
Prije
nego što kupimo još jedan proizvod kojim ćemo se uljepšati, dobro je na trenutak
zastati i promisliti „Treba li mi to
stvarno?“ i „Je li to uopće za mene?“.
Sva sreća da postoji naš Ženski
recenziraj u kojem je netko sigurno odgovorio na takva pitanja prije nas. Ponekad
bismo trebale ostaviti postrani to da je ljepota u očima promatrača i početi se
dobro osjećati u vlastitom tijelu. Sve bismo htjele biti mlađe, mršavije, ali
ne premršave kako ne bismo izgubile obline i slično, ali bismo isto tako
trebale naučiti cijeniti to što već
imamo i upravo to kakve sada jesmo. Pretjerani fokus i prevelika
opterećenost nedostacima, pretjerano žaljenje za prošlim vremenima ili
pretjerana briga oko budućnosti mogu nam samo štetiti. Naše tijelo svakako ima
i nedostataka, kojih se možda nikada nećemo uspjeti riješiti, ali oni su dio
nas i čine nas jedinstvenima i drugačijima od drugih. Ima sigurno i puno toga
čime smo zadovoljne, na što bismo trebale češće obraćati pažnju, možda si čak
ponekad i zapisati što je to čime smo zadovoljne na sebi, što ne bismo
mijenjale i što na sebi volimo baš takvo kakvo je. Možemo o tome razgovarati i s bliskim osobama, poput
partnera ili prijateljica.
Za
psihološko zdravlje važno je ponekad stati na trenutak i razmisliti na čemu smo
sve zahvalni i što je oko nas ili na
nama dobro i pozitivno. Što se tiče naših spremnih ili nespremnih beach
bodyja, osobno svake godine na plaži zaključim da sam se previše o tome
unaprijed brinula jer shvatim da je na plaži doslovno svatko u svom filmu i da cilj drugih ljudi svakako nije da
u glavi podižu ocjene za moj izgled. U psihologiji se ta pojava naziva efektom
reflektora, prema kojem puno precjenjujemo količinu pažnje koju drugi
na nas obraćaju. Stoga – samo opušteno! Osim što drugi ono što mi smatramo na
sebi nedostatkom često neće primijetiti, ponekad im se to može i sviđati. Na
primjer, iako sam bila zabrinuta, a nekad i nesretna zbog neposjedovanja
savršeno ravnog trbuha, moj partner rekao mi je da je to dečkima baš slatko.
Iako
se u današnje vrijeme zaista događaju neki pozitivni pomaci u smjeru proširenja uskog pogleda na žensku
ljepotu, smatram da smo i dalje miljama daleko od toga da se u medijima ženska
ljepota počinje povezivati sa slikama i mršavih i „debelih“ i visokih i niskih
i mladih i starih, a možda čak i žena s nekim tjelesnim invaliditetima ili
bolestima.
Tko zna, možda se tako nešto jednog dana i dogodi…
Tko zna, možda se tako nešto jednog dana i dogodi…
Autorica:
Mirna Keresteš, magistra psihologije
Foto: Canva
1 komentari
Odličan post.Svatko od nas ima neko nezadovoljstvo prema sebi ali uistinu rad na sebi daje izvrsne rezultate
OdgovoriIzbrišiPodijeli s nama svoja iskustva i stavove u komentarima.